U nedjelju, 19. travnja 2026. godine, 115 članova Planinarskog društva “Kalnik” Križevci posjetilo je Veliku Planinu u Sloveniji. Organizator izleta bio je Zlatko Mustić, a dojmove s izleta napisali su nam Anđelka i Mladen Balić.
Velika grupa planinara PD Kalnik Križevci od preko 110 članova ukrcala se u 7.00 h u 2 autobusa u Križevcima i 2 kombija u Zagrebu te pod vodstvom našeg vodiča Zlatka Mustića krenula prema odredištu podno Alpa, na Veliku Planinu, iza Kamnika još cca 10 km.
Ugodna vožnja od cca 3 sata po lijepom, sunčanom vremenu taman nas je razbudila. Svi smo bili, kao i obično, dobro informirani od našeg Zlatka u autobusu te smo znali što nas čeka.
Samim dolaskom podno Velike Planine već smo bili ushićeni prizorima Alpa i ogromne strmine po kojoj se žičarom vozi do vidljivog vrha na 1400 mnv, od kojeg se dalje kreće do još većeg vrha na 1606 mnv sedežnicama.
Žičarom smo se uspinjali cca 10 minuta, a što smo se više uspinjali, otvarali su se prekrasni panoramski vidici na okolne planine i doline te na same Alpe koje su još pokrivene snijegom.
Dolaskom na vrh do kojeg vozi žičara čovjek dobije dojam da je u nebu sasvim blizu oblaka koji su već počeli dolaziti preko Alpa. Iako nas je bilo mnogo, sve je išlo glatko jer u žičaru stane cca 25- 30 ljudi. Sedežnice sa 6 mjesta stalno su kružile i vozile do vrha Velike Planine.
To je bio pogled koji se ne zaboravlja. Uživancija na suncu gledajući filmske i nestvarne planinske prizore koje čovjek može doživjeti samo na takvim visinama.
Neki planinari su taj dio željeli ići pješice da što bolje upiju svu ljepotu okoline koja nas okružuje što im je dodatno obogatilo doživljaj. Dolaskom na vrh Velike Planine krenuli smo dalje pješice jer je to zapravo velika visoravan od koje zastaje dah.
Dočekala nas je prepoznatljiva pastirska arhitektura, drvene kolibe koje se mogu unajmiti za smještaj kojih ima mnogo i koje ovom mjestu daju poseban ugođaj.
Prostrane zelene sunčane livade na kojima ima ponegdje snijega, trava koja izgleda kao tepih, brežuljci koji su puni cvijeća šafrana, svjež planinski zrak i karakteristične drvene kolibe stvarali su poseban ugođaj koji je teško opisati riječima.
Mnogi od nas, ovakvo što su prvi put vidjeli. Mnogi su legli i samo uživali oduševljeni, pitajući se je li to zaista stvarno. Bajkovito i nezaboravno.
Nakon cca 2 sata hoda došli smo do planinarskog doma koji nudi odličnu hranu i lijepo je uređen. Tamo smo uživali na suncu za vanjskim stolovima gledajući panoramske prizore Alpa. Nismo više bili grupa jer su ljudi ostali sjediti po brežuljcima slikajući prirodu.
Planirali smo ostati do kraja dana, međutim, crni oblaci počeli su prelaziti Alpe i prognoza je najavljivala kišu pa smo ipak požurili nazad prema sedežnicama. Usput nas je ipak uhvatila kiša pa smo svi morali obući kabanice. Nakon stanke od kiše spustili smo se sedežnicama dolje do žičare opet uživajući u nezaboravnom pogledu. Sa žičarom je sve išlo glatko. Pošto se i dalje oblačilo i bila je najava kiše, odlučili smo 1 sat ranije od predviđenog krenuti kući. U autobusu smo razmjenjivali iskustva i fotografije ovog, po svemu izuzetnog planinarskog izleta.
Veseli nas što je bilo mnogo mladih i čini nam se kao da ih je svaki put sve više. Planinarenje na Veliku Planinu u Sloveniji bilo je izuzetno ugodno, slikovito i nezaboravno iskustvo. Nije to bio klasičan planinarski pohod gdje se satima uspinjemo da bismo bili nagrađeni prekrasnim vidicima. Bio je to planinarski izlet koji nije bio naporan, ali po svemu izuzetan.
Puni smo dojmova koje ćemo danima prepričavati, a našem vodiču Zlatku veliko hvala i čestitke na organizaciji nezaboravnog izleta.
Autori teksta: Anđelka i Mladen Balić
Fotografije: Članovi PD Kalnik Križevci
Uredila: Andreja Bogdan
