Od 8. do 15. kolovoza 2026. godine članovi Planinarskog društva “Kalnik” Križevci posjetili su planine Bosne i Hercegovine. Organizator puta i vodič bio je Marijan Pofuk, a dojmove s izleta napisale u nam Gordana Štengl i Marija Leljak.

Gordana: U ovogodišnjem planu izleta Planinarskog društva Kalnik Križevci za kolovoz piše: 8-15.8. Planine Bosne i Hercegovine, vodič Marijan Pofuk. Izlet je najavljen i kao godišnji izlet društva.

Marija: Kada se unaprijed odlučiš, a potom ne odustaneš od odluke, da sa PD Kalnikom posjetiš Bosnu i Hercegovinu, znaj da nećeš pogriješiti. Tako smo nas jedanastero, s Marijanom, koji je sve savršeno isplanirao, boravili u BIH od 08.08. do 15.08. obišavši Ćvrsnicu, Prenj i Visočicu.

Dan 1.

Gordana: Jedanaest članova Planinarskog društva Kalnik Križevci kanjonom rijeke Vrbas stiže do Jajca, grada koji živi sa duhom 2. zasjedanja AVNOJ-a i glasnim hukom Plivskog vodopada. Preko Kupresa i Tomislavgrada stižemo do Blidinja i našeg odredišta Planinarskog doma Masna Luka. Na kraju dana energiju za Čvrsnicu skupljamo u Hajdučkim Vrletima.

Marija: Zahvaljujući vozačima Marijanu i Štefu, a i klimi u vozilima, put je protekao bez poteškoća dok je vani bila nesnosna vrućina. Uz kraće zadržavanje i šetnju po Jajcu, u popodnevnim satima smo stigli u Masnu Luku gdje nas je dočekao predstavnik PD Pločno, te uz srdačnu dobrodošlicu i razgovor, prepustio dom na raspolaganje.

Dan 2.

Gordana: Ranom zorom s opremom za dva dana krećemo na najviši vrh Čvrsnice, Pločno 2228mnv. Dječaci odlaze naprijed, a mi ostali hodamo polako uz česte odmore. Pred sam uspon na Pločno prestiže nas ekipa koja radi pripremu za ČUT (Čvrsnica ultra trail) krajem kolovoza. Pogled s vrha nudi svu ljepotu planine u svim smjerovima. Idući cilj je Planinarski dom Vilinac. Dječaci odlaze prvi, a mi lagano za njima. Put do doma, bez laganja… da je bilo vruće… bilo je, da je bilo teško… bilo je, da smo bili žedni… bili smo, nikada se nije popilo toliko vode, da smo se pitali kaj nam je ovo trebalo… jesmo. Sabahudin, domaćin u PD Vilinac, dom kao apoteka i ne znaš jel bolji kuhar ili sobar. Par minuta od doma je bunar sa planinskom vodom. U sigurnom zagrljaju doma uz zalaz sunca i pogled na Čvrsnicu zaboravlja se sva muka proteklog dana.

Marija: Prvog  predvečerja, promatrajući Čvrsnicu – vrh Pločno od doma, mogao si se samo zapitati kako sutradan savladati put do vrha uz najavljenu temperatura zraka, a potom i put do planinarske kuće Vilinac gdje smo trebali prenoćiti. Količina hrane nije bila upitna, no količina vode je (teška voda)! No iskustvo zlata vrijedi, pa smo dobro procijenili vlastite potrebe, te uspjeli doći do vrela ispod PK Vilinac trošeće zazdnje zalihe, tada već, tople vode. U PK Vilinac dočekao nas je ljubazni domaćin iz PD Jablanica.

Dan 3.

Ranom zorom kraj jezera Crvenjak hodamo do najprepoznatljivijeg simbola Čvrsnice, Hajdučka Vrata 2000mnv. Tu pogled osim na Hajdučka Vrata vuče i na velebni kanjon Dive Grabovice. Vraćamo se prema jezeru Crvenjak i penjemo na Veliki Vilinac 2118mnv, drugi vrh po visini na Čvrsnici. Sa vrha lijepo se vidi Pločno i cijela dolina koju smo jučer pregazili do uspona za PD Velinac. Slijedi spust do naše baze, PD Masna Luka. I opet nam je jako vruće i jako teško i opet se pitamo jel nam to trebalo, jedino nismo žedni, planinske vode ima i za plivanje, hehe. Dan pobjedonosno završavamo u Hajdučkim Vrletima.

Dan 4.

Gordana: U planu je planinarenje na Vran, ali to odgađamo za neki drugi put, skršila nas vrućina na Čvrsnici te se vozimo do Ramskog jezera. Posjetili smo Crkvu Uznesenja Marijina i šetali oko franjevačkog samostana, pili kavu i ramsku rakiju, a dječaci su se i okupali. Po Jablanici smo lovili pitu ispod sača, naišli na srušeni most i Muzej bitke za ranjenike na Neretvi. Povratkom u bazu obišli smo i Crkvu svetog Ilije u Franjevačkoj kući molitve Masna Luka. Na kraju dana energiju za Prenj, najsuroviju i najatraktivniju planinu u BiH, gomilamo u Hajdučkim Vrletima.

Marija: Dva dana Čvrsnice, po iznadprosječnoj temperaturi, dobrano nas je oznojilo, pa smo četvrti dan proveli turistički, obišavši Ramsko jezero, Prozor i Jablanicu. Marijan, Marina, Štef, Marija, Štefica, Marijana, Gordana, Ana i ja smo prošetali oko Franjevčkog samostana, dok su se Marko i David kupali u jezeru. U Prozoru nas ni vrućina nije omela u potrazi za pitom krumpirušom, no bezuspješno. U Jablanici smo uspjeli doći do pite, doduše od sira. Zrak je kipio, no dio vremena smo ipak odvojili za rezgledavanje  Muzeja „Bitka za ranjenjike na Neretvi“  prisjećajući se filma i omiljenih glumaca iz djetinjstva (stariji dio ekipe).

Dan 5.

Gordana: Ranom zorom preko Jablanice i Konjica vozimo se do doline Tisovice, tu put nastavljamo terenskim vozilom. Iduća dva sata vozimo se kao krumpiri, prašina i drmusanje kao na festivalu elektroničke glazbe. U društvu krava i teladi započinjemo uspon na Prenj, odmaramo kod Planinarskog doma Vrutak. Cilj nam je najviši vrh Prenja, Zelena Glava 2103mnv, završni dio uspona osiguran je sajlama. Pogled sa vrha je poseban, Prenj svuda oko nas, a u daljini ima nešto i nePrenja. Uspon na susjedni vrh Otiš ostavljamo za drugi put, čeka nas spust sa dva sata teškog krumpiranja i vožnja do nove baze Planinarski dom Vrela na Visočici.

Marija: Petog dana, nakon ranojutarnjeg buđenje, slijedio je put Konjica i Prenja, uspon na Zelenu Glavu. Druga epizoda izleta. Sve Marijanine priče o ljepoti te planine potvrdile su se u potpunosti. Do početne točke uspona, Marijan je organizirao prijevoz kombijem lokalnog vodiča. Nezaboravna vožnja i vozač koji nam se cijelim putem ispričavao zbog tri minute kašnjenja (čovjek je došao iz noćne), lošeg puta, prašine.  Marini je vožnja odgovarala tako da je odrijemala i u polasku i u povratku, dok smo mi ostali, svatko na svoj način, uživali u poskakivanju kombia i prašini. Na Treskavici je pasla stoka, dok smo mi kretali na uspon. Kakav bi to dan bio da nas sunce nije ponovno mazilo, a povremeni povjetarac osvježavao! Pogled sa Zelene Glave odagna sve poteškoće uspona, a o silasku i ne razmišljaš (kako-god, moraš se spustiti).

Dan 6.

Gordana: Nema ranog ustajanja, doručak u PD Vrela je tek u 7:30. Vladarice u domu su mama Renata i kćeri Sara i Adna. Siti i veseli penjemo se na vrh Vito 1960mnv, spust ide kružnom stazom preko vrha Drvstva 1808mnv. Nakon kamenog i surovog Prenja uživamo u travnatim padinama Visočice, a na svakom vrhu izležavamo se na mekanoj travi. Dječacima treba manje odmora pa nakon Vite silaze u bržem ritmu. Pri silasku nailazimo na grmove borovnica, savršeno predjelo za finu večeru mame Renate u PD Vrela.

Marija: Po povratku na početnu točku, put nas je vodio u Planinarski dom Vrela na Visočici. Srdačan doček djelatnica doma, dobre večere i povečerja otklanjali su umor  slijedećih dana. Visočica je bila treća epizoda našega putovanja jer je teren drugačiji u odnosu na prethodna dva. Slijedili su usponi na vrhove Vito, Drvstva i Džamija.  Oko nas su se pružali nezaboravni prizori šumskih i travnatih predjela, s mnoštvom zanimljivosti, a okrijepu smo našli u plodovima borovnica.

Dan 7.

Gordana: Nakon obilnog i finog doručka vozimo se do polazišta za vrh Džamija 1967mnv. Ideš, baš zgodna brojka, prolazi i kao godina rođenja. Visinu najvišeg vrha Visočice sigurno neću nikada zaboraviti, hehe. Travnata staza vodi nas do polja stećaka i brzo nakon toga postaje kamena. Na vrhu dugo odmaramo. Spust je prošao u trenu uz nezaboravne vizure Visočice i brzo smo opet u hladovini PD Vrela.

Dan 8.

Gordana: Vrijeme je za povratak jedanaestorke u Križevce. Pozdravljamo se sa Renatom, Sarom i Adnom. Dobivamo kompliment da smo im najbolja grupa. Znamo mi da smo dobri, organizirani i složni, ali godi kada to netko primijeti.

Marija: Brzo su nam protekli dani u BiH, a na dan povratka svratili smo u Travnika. Kako otići, a ne prošetati gradom, navratiti na čevapčiće kod Haria, prisjetiti se Ćire i Ive Andrića! Slijedio je put kući (u stvarnost) !

Gordana: U Travniku stajemo radi ćevapa kod Harija. Stižemo u Križevce umornih tijela, nahranjene duše, većini je u glavi misao… iduće godine eto nas opet tjedan dana na planinama Bosne i Hercegovine. Čujemo se iduće godine s novom pričom. Do tada zdravi i veseli bili!

Autorice teksta: Gordana Štengl i Marija Leljak

Fotografije: Marijan Pofuk

Uredila: Andreja Bogdan