Proteklog vikenda članovi Planinarskog društva Kalnik Križevci posjetili su Velebit i u jednom danu ispenjali tri vrha. Izlet je organizirao Zlatko Mustić, a dojmove s izleta opisao nam je naš budući vodič Antonio Jantol.
Zbog kiše koja je padala u subotu 16. svibnja, naš planinarski izlet započeo je malo drukčije nego što je bilo prvotno planirano. Umjesto u petak u 16:45, na put smo krenuli u subotu u isto vrijeme. Unatoč promjeni plana, raspoloženje je bilo dobro, a ekipa od 21 planinara spremna za još jednu velebitsku avanturu.
U Planinarski dom Prpa stigli smo točno u 20:00 sati. Smjestili smo se u kućice-spavaonice, a nakon toga okupili u glavnoj kući, gdje smo se još malo podružili uz Euroviziju i naše „Lelekice“. Nakon njihova nastupa polako smo se povukli u svoje kućice, zavukli u vreće za spavanje i pokušali zaspati. Noć ipak nije bila baš mirna. Gotovo svi smo se više puta budili zbog hladnoće i jakog vjetra koji je vani zavijao poput trube lokomotive.
Ujutro, nakon kave i pozdrava s dobrim domarom, u 7 sati krenuli smo prema početnoj točki naše ture. Tu je za mene započelo prvo ozbiljno vođenje kao vodiča pripravnika. Iako je dan prije padala jaka kiša i puhao snažan vjetar, nedjeljno jutro dočekalo nas je idealnim vremenom, kao da su ga vile Velebita posložile samo za nas.
Staza je u početku bila lagana i ugodna, sve dok nismo stigli do Crnog jezera i Filipova kuka. Nakon kraćeg odmora nastavili smo prema vrhu Metla, gdje je započeo pravi uspon. Na vrhu smo uzeli žigove, napravili zajedničku fotografiju i krenuli u spust. Na povratku smo posjetili Crni potok, koji kreće iz Crnog jezera i ponire u Crno vrilo ispod Crnog vrha. Nakon toga vratili smo se na raskrižje ispod Filipova kuka, gdje smo napravili dužu pauzu.
Slijedio je vrlo strm uspon do Filipova kuka, a zatim nastavak prema vrhu Ljubičko brdo. I ondje smo uzeli žigove, fotografirali se i polako krenuli u spust prema kombijima. Nakon toga otišli smo u Baške Oštarije, ali smo umjesto ručka ipak odlučili iskoristiti dan do kraja i popeti se još na vrh Kiza.
Sjelo se ponovno u kombije i krenuli smo prema Premužićevoj stazi. Kod njezina završnog dijela najprije smo krenuli livadom, a zatim ubrzo nastavili penjanje po stijenama. S vrha Kize otvorili su se prekrasni pogledi na Dabarske kukove i more, što je bio savršen završni planinarski prizor toga dana. Nakon spusta ponovno smo se vratili u Baške Oštarije, gdje smo napokon zasluženo sjeli i jeli.
Puni dojmova, umorni, ali veseli i zadovoljni, krenuli smo kući. Iako je izlet bio zahtjevan i u jednom smo danu obišli čak tri vrha iz Hrvatske planinarske obilaznice, cijela ekipa bila je odlična i svojim raspoloženjem uvelike mi olakšala moje prvo ozbiljno vođenje.
Veliko hvala svim sudionicima izleta na podršci, strpljenju i odličnoj atmosferi. Posebno bih se zahvalio Zlatku i Marijanu, koji su bili moji mentori i velika pomoć tijekom cijele ture.
Za kraj, Velebit je veličanstven u svakom svom ruhu. Bilo pod kišom, vjetrom, suncem ili oblacima, uvijek ostavlja snažan dojam. Svatko bi ga trebao posjetiti barem jednom u životu i sam se uvjeriti u njegove ljepote.
Autor fotografija i teksta: Antonio Jantol
Uredila: Andreja Bogdan
