Četrdeset i dva člana Planinarskog društva “Kalnik” Križevci posjetila su od 23. do 26. travnja 2026. Bosnu i Hercegovinu. Organizator puta bio je Zlatko Mustić, a dojmove s izleta opisala nam je Marina Golub.

U popodnevnim satima krenuli smo na naše putovanje puni uzbuđenja i dobre energije. Put je prošao prilično brzo uz pjesmu, smijeh i iščekivanje svega što nas čeka. Točno u ponoć stigli smo u smještaj u Međugorje, gdje smo se smjestili, odspavali, te se pripremili za prvi dan avanture.

Jutro nas je dočekalo spremne za istraživanje jednog od najljepših prirodnih bisera Hercegovine, a to je izvor rijeke Bune.

Izvor rijeke Bune nalazi se u dubini pećine smještene u impresivnim stijenama visokim oko 200 metara. Riječ je o jednom od najvećih izvora u Europi, gdje ogromna količina vode izvire odjednom stvarajući prizor koji ostavlja bez daha. Plavozelena rijeka, okružena šumom i stijenama, djeluje umirujuće i gotovo nestvarno. Voda je ledena i kristalno čista, a fascinantna je činjenica da čak dvadesetak kilometara prolazi pod zemljom prije nego što izbije na površinu. Oduševljeni prirodom, upijali smo svaki trenutak tog posebnog mjesta.

Krenuli smo stazom koja nas je vodila prema početku ferate. Put je lagano vijugao kroz prirodu, a kako smo se približavali stijeni, uzbuđenje je sve više raslo a posebno kod onih kojima je ovo bio prvi susret s ovakvom vrstom avanture.

Poseban dio ovog dana bio je upravo uspon feratom. Za neke je to bila prva ferata u životu, što je cijelom iskustvu dalo dodatnu dozu adrenalina i uzbuđenja.

Dok smo se osigurani penjali uz stijenu, svaki korak tražio je koncentraciju, ali i hrabrost. Ispod nas se prostiralo suho korito, što je cijelom prizoru davalo poseban, pomalo surov, ali fascinantan prizor.

Ferata je bila dovoljno izazovna da osjetiš adrenalin, ali i dovoljno sigurna da savladaš početni strah i napraviš prvi korak u ovakvu vrstu kretanja po stijeni.

Uz smijeh, međusobno bodrenje i poneki trenutak nesigurnosti, svi smo uspješno savladali ovu dionicu i na kraju osjetili onaj poseban ponos koji dolazi nakon izlaska iz zone komfora.

Izlaskom s ferate nastavili smo stazom  prema Starom gradu Blagaj, poznatom i kao Stjepangrad. Ova srednjovjekovna tvrđava smještena je na vrhu strmog kraškog brda, na oko 310 metara nadmorske visine. Stojeći na vrhu, imali smo osjećaj kao da gledamo razglednicu uživo – spoj prirode, povijesti i tišine koji ostavlja bez riječi.

Nakon avanture u prirodi, put nas je odveo u Mostar, gdje smo uživali u pravom hercegovačkom ugođaju. U Mostaru smo se počastili najboljim ćevapima u gradu, uz neizostavno Mostarsko pivo. Prošetali smo starim gradom i uživali u pogledu na Stari most, simbol Mostara, koji svojim lukom iznad Neretve oduzima dah i priča stoljetnu priču ovog grada, te smo time savršeno zaokružili naš prvi dan.

Drugi dan bio je rezerviran za avanturu u Kanjonu Brine, koji nas je oduševio svojom surovom ljepotom i posebnim mirom prirode. Krenuli smo svi zajedno istom stazom, a nakon nekog vremena podijelili smo se u dvije grupe, jedna je nastavila putem visokih litica, dok se druga spustila u korito i krenula feratom.

Iako smo išli različitim putevima, gotovo cijelim putem smo se pratili, jedni gore, drugi dolje  što je cijelom doživljaju dalo dodatnu dinamiku, zabavu i osjećaj povezanosti. Ekipa na liticama uživala je u prekrasnim vidicima koji su se otvarali na kanjon, a poseban doživljaj bio je prolazak kroz veliki tunel u stijeni.

S druge strane, i ferata ekipa imala je svoju dozu adrenalina provlačenje kroz uske tunele, hodanje uz sam rub litice, prelazak preko mostića i sajli iznad korita.

Najizazovniji dio bila im je „ljuljačka“, kao i završni dio ferate koji je tražio dodatnu snagu, koncentraciju i hrabrost. No upravo su takvi trenuci oni koji se najviše pamte i koji na kraju donesu najveći osjećaj zadovoljstva.

Izlaskom iz korita, odnosno završetkom ferate, kao i dolaskom s gornje staze, ponovno smo se svi spojili i prošetali do predivnog jezera tirkizne boje. Tu smo napravili zasluženu pauzu, razmijenili dojmove s različitih staza i još jednom upili ljepotu prirode koja nas je okruživala.

Nakon odmora, zajedno smo se vratili prema polaznoj točci, puni dojmova i dobre energije. Na kraju zasluženo smo se nagradili lokalnim specijalitetima -baklavom, burekom i kruhom ispod sača, uživajući u okusima Hercegovine koji su savršeno zaokružili ovu avanturu.

Zadnji dan našeg putovanja bio je rezerviran za jedno od najljepših prirodnih čuda Hercegovine – Slapovi Kravice. Smješteni na rijeci Trebižat, ovi veličanstveni slapovi stvaraju prizor koji ostavlja bez daha.

Voda se s visine od oko 26 metara obrušava u polukružno jezero, stvarajući prirodni amfiteatar okružen bujnom vegetacijom, vrbama i topolama. Tirkizna boja vode, šum slapova i svježina zraka stvaraju poseban osjećaj mira i povezanosti s prirodom. Već pri samom dolasku osjetili smo koliko je ovo mjesto posebno, buka vode, kapljice u zraku i pogled na slapove koji se šire u širinu ostavljaju snažan dojam.

Prošetali smo stazama oko slapova, fotografirali nezaboravne prizore i jednostavno uživali u trenutku. Neki su odlučili spustiti se bliže vodi, osjetiti njenu snagu i osvježenje, dok su drugi pronašli svoje mjesto u hladu i upijali ljepotu krajolika. Svaki kutak ovog mjesta nudi drugačiji pogled, ali jednako oduševljenje.

Divna Hercegovina još jednom nas je oduševila – priroda, avantura, zajedništvo i nezaboravni trenuci koje ćemo dugo pamtiti.

Autorica teksta: Marina Golub

Fotografije: Marina Golub, Marko Markulin, Lucija Matejaš, Vesna Veličan, Jasna Berend, Marinela Kemenović, Andreja Bogdan, Miro Levak, Marijan Pofuk, Rada Jurišić, Marijana Balažinec

Uredila: Andreja Bogdan