Godina se bliži lagano kraju, razmišljam kuda poći, malo dopuniti baterije za završetak godine. Potaknuta pozitivnim izvještajima naših dragih planinara od prethodnih godina, odlučim s njima otići na krstarenje.

Rutu imamo, kofer je spreman i nestrpljivo čekam dan polaska. Treći put na krstarenju Jadranom, a po prvi put s njima, ljudima s kojima nikad nije dosadno i samo nas prati smijeh i pozitiva. Tako je bilo i sad. 

Krenuli smo na svoj put iz suncem osunčanog Splita. Upoznajemo kapetana i posadu, izvjesimo svoju žutu zastavu i avantura može početi.

Umorni od puta, ali sretni što krećemo, dio nas se zavalio na ležaljke, dio priča za šankom, neki pogled usmjeruju u more i upijaju sunčeve zrake, a iz zvučnika se čuju Oliverove pjesme. 

Prva postaja je otok Brač, mjesto Pučišća gdje prvi dan odmaramo. Sljedeće jutro smo u Milni. Izmjenjuje nam se malo sunca, pokoji pljusak i vjetar koji nikako da odustane. Dio ekipe odlazi do Vidove gore koja je najviši vrh otoka i najviši otočni vrh na cijelom Jadranu (778mnm), a dio ostaje u gradu i upoznaje se s mjestom. 

Krajem dana dobivamo poruku od kapetana: “Ujutro krećemo prema Starigradu na Hvaru. Čeka nas dosta bure sutra pa je Starigrad najbolja solucija.”

Kapetan se nije šalio, bura je pokazala zube, pa smo se ubrzo vratili u Milnu, pričekali da se malo smiri i da krenemo na sljedeće odredište. Dio ekipe odlazi planinariti, ovaj put na najviši vrh otoka Hvara, Sv.Nikola (626mnm), dio kreće u obilazak grada, a samo najhrabriji idu na kupanje. 

Bura u međuvremenu i dalje ne posustaje. Prvobitni plan je bio ploviti do Korčule, otoka Šipana i Mljeta, no usuglašeno je s obzirom na okolnosti, da od toga odustanemo i smislimo “opciju B”.

Hvali more, drž’ se kraja i tako mi završimo u Trogiru.

Naši vodiči odmah su osmislili kuda poći, pa smo otišli na 10-ak kilometara udaljenu Vilaju i njezin najviši Crni vrh. Nakon žiganja knjižica i slikanja sjeli smo da odmorimo, svatko na svoj kamen, te kao i obično da prizalogajimo nešto brzinski iz ruksaka.

Tu smo pročitali vijest o odlasku još jedne pjevačke legende. U to ime pustili smo si nekoliko njegovih pjesama, nazdravili i krenuli se spuštati. Putem nam je društvo pravio pas koji se stvorio niotkuda, ali užicao je nešto hrane pa se pristao s nama i poslikati.

Novi dan, nova lokacija, otok Šolta. Nekolicina nas pokušava spoznati pravi smisao dalmatinskog stanja duha i tijela u kojem se čovjek prepušta trenutku i ne radi ništa, samo uživa. Fjaka-stanje mira i opuštanja koje se opisuje kao umijeće odustajanja od nepotrebnog napora. Bogme nam je dobro išlo… 

Oni koji su se uspjeli oduprijeti fjaci, njih je put odveo na najviši vrh otoka-Vela Straža. 

Sljedeća destinacija bila je Makarska, grad na obali podno veličanstvenog Biokova. Opcija je bezbroj, a dana na putovanju sve manje. Dio ekipe ide na Skywalk Biokovo (vidikovac Nebeska šetnica). Odozgo se navodno po lijepom vremenu može vidjeti i Italija, a hodanje po prozirnom staklenom dnu šetnice izvan ruba litice omogućuje doživljaj stijena iz ptičje perspektive. Ja Italiju vidjela nisam, ali mi je ostao urezan u pamćenje pogled prema dolje kroz taj stakleni pod. Zbilja nešto posebno.

Drugi dio ekipe produžio je do vrha Kimet, a treći je otišao istraživati plaže u okolici jer je vrijeme napokon bilo povoljno za kupanje čak i za one zimogroznije. 

Zadnji dan je rezerviran za Omiš, prekrasni maleni gradić na ušću rijeke Cetine koja se tu ulijeva u more. 

Dobar dio ekipe jedva čeka feratu iznad Omiša koja je jedna od najatraktivnijih ferata na našem području. Neki ovdje probijaju svoje vlastite granice i idu po prvi puta tako penjati, neki su tu bili već nekoliko puta, a neki skupljaju hrabrost za sljedeći put.

Dio nas otišao je ploviti po Cetini do poznatog izletišta u Dalmaciji, u Radmanove Mlinice. Putem smo gledali naše hrabre penjače i bilježili za njih snimke za uspomenu.

Šećer na kraju bilo je kupanje na plaži jer kako to obično biva, vrijeme se proljepšalo zadnji dan našeg putovanja. 

S pjesmom na brodu završio je i taj zadnji dan uz dogovore da sljedeće godine ponavljamo avanturu. Jer ča je život vengo fantazija… 

Dojmovi? U dobrom društvu s PD Kalnik nikad ne može biti dosadno. Sklapaju se nova prijateljstva, upoznaješ ljude svih generacija i zanimanja, nema nikakvih podjela, svatko od njih nosi svoju priču, a opet svi imaju isti cilj-uživati i provoditi vrijeme u prirodi. 

Autorica teksta: Lucija Matejaš

Fotografije: Članovi PD “KAlnik” Križevci

Uredila: Andreja Bogdan