U nedjelju (24.10.2010.) smo završili i priveli kraju planinarsku školu koju smo svi s radošću pohađali.
Mada smo mogli „markirati“, što je bilo i u samom planu rada škole, s užitkom smo slušali predavanja vrsnih i iskusnih planinara našeg društva i društava s kojima PD Kalnik Križevci surađuje, članova HGSS-a, planinara liječnika.
Teško mi je izdvojiti bilo kojeg predavača, jer svatko od njih je svoju strast za planinarenjem utkao u svoje predavanje i svoja iskustva htio velikodušno podijeliti s nama tečajcima. Moram priznati da bez obzira na moje višegodišnje iskustvo odlazaka na planine puno toga sam naučila i sigurna sam da će mi stečeno znanje uvelike pomoći u radostima planinarenja. Sva ta divna i krasna predavanja je trebalo i naučiti za ispit jer našeg ispitivača Hrvoja možete osvojiti jedino znanjem.
I sve bi bilo super da tjedan prije ispita nije bio prepun obaveza i da se u petak nisam razboljela. Zbog toga sam propustila i jesenski pohod na Kalnik u subotu s rutom pokraj Robijeve klijeti u Heleni, pa preko Kamešnice prema Kalniku. Propustila sam i feštu uz tamburaše navečer u domu na Kalniku (onda znate kako mi je bilo).
Ispit je započeo u nedjelju u 9:15 h, podijelili su nas u tri grupe: jedni su se znojili penjući na stijenu prvog zuba, drugi radeći vježbu orjentacije, a treći odgovarajući na pitanja kod Hrvoja. I tako ukrug…moram Vam reći da smo se znojili možda i više nego na bilo kojem izletu planinarske škole. Ali nismo pokleknuli, hrabro, svatko svojim tempom došao je do cilja: do diplome za uspješno završenu planinarsku školu.
Diplome su nam uručene nakon zajedničkog ručka, a izabran je i najtečajac Dejan Jelenčić, najsrčaniji tečajac Dražen Zemun, najperspektivniji je Ivan Koščević, najbolju fotografiju snimila je na Velebitu Dušica Cvetković, a mlada nada škole je Dean Zemun.
Podijeljene su zahvale svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ostvarivanju planinarske škole: Ivici Picig, Maji Zegnal, Luji Konficu, Stjepanu Jembreku, Alojzu Cetlu, Vladi Cetlu, dr. Željku Poljaku, dr. Eduardu Rodu, Borisu Lovriću, Mariju Ferenčaku, Štefici Wolf, Pučkom otvorenom učilištu Križevci, Robertu Pašičku i Hrvoju Mišku. Još jednom svima lijepa hvala.
Tečajci su se posebno zahvalili vodičima koji su nas vodili na izlete i organizatorima planinarske škole, te je svaki od njih dobio svoju marku: Lujo Konfic, Stjepan Jembrek, Alojz Cetl, Robert Pašičko i Hrvoje Miško.
Na jednoj marki je pisalo: Planinarska škola privedena je kraju, al zahvaljujući Hrvoju tečajci čvorove znaju (i nadodala bih: za planinarenje volju imaju).
Tekst: Anica Hrlec, Prvo pero planinarske škole
