02. – 04. 10. 2026.
Ovaj izlet planinarskog društva „Kalnik“ organizirao je vodič Marijan Pofuk. Na izletu je bilo 27 planinara. Krenuli smo iz Križevaca u petak u 16:30 s tri kombija. Oko 22:30 stigli smo do pl. kuće „Sv. Jakov“ na sjeverozapadnom rubu visoravni Vrdovo. Kućom upravlja pl. društvo „Sv. Jakov“ iz Bitelića. Do nje vodi cesta iz Hrvaca preko Rumina i Gornjeg Bitelića.
Subota, 3. 10.
Pl. kuća „Sv. Jakov“ (1001 m) – Velika Duvjakuša (1708 m) – pl. sklonište „Pume“ (1630 m) – Veliki
Troglav (1913 m) – pl. kuća „Sv. Jakov“
Velika Duvjakuša je najviši vrh Troglavske skupine masiva Dinare na hrvatskom teritoriju. Od planinarske kuće staza se blago uspinje prema sjeveru i skreće na sjeverozapad paralelno s granicom između
Hrvatske i BiH. Malo duži odmor imali smo kod skloništa „Vjetar s Dinare“ (1330 m) sagrađenog na zapadnoj padini Goveđe kose. Nastavili smo prema sjeverozapadu do raskršća planinarskih staza – desno vodi staza prema Troglavu, a mi smo nastavili lijevom stazom koja do Rosića doca prati državnu granicu. Tu staza skreće sve više na zapad i uskoro stiže na vrh Velika Duvjakuša. Na vrhu je spomen obilježje podignuto u čast poginulim pripadnicima 7. gardijske brigade „Pume“. Dinara privlači i
oduševljava planinare, ali i rastužuje jer je urezala dubok trag u našoj bliskoj prošlosti. O tome svjedoče spomenici na njenim visovima.
S Velike Duvjakuše pruža se vidik na Troglav, Kamešnicu, Peručko jezero, Svilaju. Nakon razgledavanja i fotografiranja spustili smo se do skloništa „Pume“. Tu smo susreli simpatičnu mladu planinarku iz Austrije koja pješači Bijelom stazom Via Dinarice. Naš vodič Marijan odmah se upustio u razgovor s njom na solidnom njemačkom. Opet je slijedilo neizbježno fotografiranje, a onda smo se razdvojili. Dio planinara krenuo je s vodičem Marijanom na Veliki Troglav, a ostali su se vratili s vodičem Antoniom do pl. kuće „Sv. Jakov“.
Ispod vrha Velike Duvjakuše i iznad skloništa „Pume“ je smjerokaz za Troglav. Put vodi niz padinu Duvjakuše prema sjeveroistoku kroz krš i travnati kamenjar do sedla između dva grebena, a onda počinje uspon prema grebenu Troglava i samom vrhu. Na Veliki Troglav su ubrzo poslije nas stigli i planinari iz Subotice koji su se penjali s bosanske strane strmom stazom „Mery“. S vrha se pruža pogled na cijeli masiv Dinare i Troglava, na Svilaju i Peručko jezero te na Livanjsko polje. S bosanske strane vidi se strma stijena Malog Troglava. Nakon odmora, razgledavanja i fotografiranja s planinarima iz Subotice krenuli smo prema Vrdovu. Staza se strmo spušta preko kamenjara i travnatih padina Troglava na stari lošiji kolni put kojim dolazimo do skloništa „Vjetar s Dinare“. Nakon odmora nastavili smo se spuštati prema Vrdovu. Posljednje kilometre prešli smo uz naglavne svjetiljke. Ostali planinari dočekali su nas pljeskom, ne znam zašto, samo smo uživali na planini malo duže od njih.
Nedjelja, 4. 10. Donja Korita – Glavaš (1308 m)
Glavaš je vrh na hrvatskoj strani Kamešnice iznad Gornjih Korita. Između Donjih i Gornjih Korita na lokalitetu Žlabina odvaja se lijevo s makadamske ceste planinarska staza prema Glavašu. Prolazi kroz visoku makiju i kamenjar do predjela Podbukve gdje se lijevo odvaja staza prema Glavašu, a desno preko skloništa Bunarić prema najvišem vrhu Kamešnice. Poslije bukove šume (lokaliteti Podbukve i Bukve) staza se uspinje po travnatom kamenjaru, a pri kraju uspona po većim kamenim gromadama. S
vrha Glavaša vidi se Svilaja, Peručko jezero, Sinj i Sinjsko polje, vrhovi Kamešnice na bosanskoj strani. Vratili smo se istim putem do makadamskog puta i kombija. Slijedio je povratak u Križevce gdje smo stigli oko 21 sat.
Tekst: Marijana Čorak
Fotografije: Marijan Pofuk i Antonio Jantol
