Produženi prvomajski vikend trideset i tri člana Planinarskog društva “Kalnik” Križevci provela su na Omiškoj Dinari i Mosoru. Organizator izleta i vodič puta bio je Marijan Pofuk, a dojmove s izleta opisale su nam Sanda Sučić i Ivana Ivana Starčević Frković.

Sanda

Moje prvo planinarsko iskustvo s planinarskim društvom PD Kalnik bilo je posebno iskustvo koje ću dugo pamtiti. Trodnevni izlet na Omišku Dinaru i Mosor donio mi je mnogo više od samog planinarenja – nova poznanstva, nova znanja i uspomene koje ću zauvijek nositi sa sobom. Iako sam na ovo putovanje krenula pomalo nesigurna jer mi je to bio prvi ozbiljniji planinarski izlet, već od samog početka osjećala sam se prihvaćeno i dobrodošlo. Prvi dan bio je rezerviran za dugo putovanje i dolazak do planinarskog doma Putalj. Put je bio dug i pomalo naporan, ali dobra atmosfera i ekipa učinili su ga puno lakšim i zabavnijim. Posebno bih izdvojila Zlatka Mustića, predsjednika društva i vozača našeg putovanja, koji je tijekom cijelog izleta brinuo o svima, pazio da sve protekne u najboljem redu i svojim humorom uvijek podizao atmosferu. Glavni vodič bio je Marijan Pofuk, koji nas je sigurno vodio kroz sve staze i tijekom cijelog puta dijelio svoje znanje i iskustvo o planinarenju. 

Sljedeći dani bili su posvećeni planinarenju i osvajanju vrhova. Prvog planinarskog dana osvojili smo vrh Kula na Omiškoj Dinari koji se nalazi na nadmorskoj visini od 863 metra. Uspon je bio izazovan, ali pogled s vrha i osjećaj ponosa bili su vrijedni svakog koraka.

Ivana

Ako biram između ferate i planinarenja na vrh Kula, nema “krive” odluke — ali nisu ista iskustva. Ferata mi donosi više adrenalina i uzbuđenja, opreme, intenzivnije iskustvo, nešto “drugačije”.

Dan sunčan i topao, savršen za boravak u prirodi pri čemu ljepote krajolika bude osjećaj divljenja. Nekolicini nas to je bio prvi put na ferati, što je cijelo iskustvo činilo još uzbudljivijim i posebnijim.

Dok smo se penjali iznad Omiša, osjećaj ponosa i zajedništva rastao je iz minute u minutu. Pogledi koji se pružaju oduzimaju dah – vidik na Jadransko more, otoke Brač, Hvar i Šoltu, kanjon rijeke  Cetine, te planine Mosor i Biokovo.

Smijeh, podrška i međusobno bodrenje pratili su nas cijelim putem, čineći ovaj moj prvi susret s feratom iskustvom koje ću dugo pamtiti i svakako opet ponoviti.

Sanda

Drugog dana planinarili smo na Veliki Kabal ( 1339 m) i Ljubljan (1262 m). Ova dionica je pokazala samu čar dalmatinskog krša.

Izuzev terenu koji je bio zahtjevan zbog škrapa, oštrog vapnenca i kamenih gromada, uživali smo u prekrasnim pogledima prema otocima i prirodi koja nas je okruživala. To je “pravi” Mosor koji ne štedi noge.

Treći dan bio je rezerviran za uspon na vrh Jura na Kozjaku prije povratka kući.

Tijekom cijelog putovanja osvojila sam ukupno četiri vrha, što mi je bio veliki osobni uspjeh i dodatna motivacija za buduća planinarenja. Osim same prirode i planinarenja, najveći dojam na mene ostavili su ljudi. Ekipa iz PD Kalnik bila je izuzetno susretljiva, draga i uvijek spremna pomoći. Naučili su me mnogo o planinarenju, opremi, sigurnosti i ponašanju u prirodi, ali i pokazali koliko planinarenje može biti lijepo kada si okružen dobrim ljudima. Uz ozbiljne uspone uvijek je bilo mjesta za smijeh, šalu i zafrkanciju, zbog čega je cijelo iskustvo bilo još posebnije. Ovo putovanje za mene je bilo jedno potpuno novo iskustvo koje mi je otvorilo vrata svijeta planinarenja. Vratila sam se kući umorna, ali ispunjena i zahvalna cijeloj ekipi na prekrasnim trenucima, podršci i zajedničkim uspomenama. Sigurna sam da je ovo tek početak mojih planinarskih avantura jer već planiram svoje sljedeće putovanje. 

Autorice teksta: Sanda Sučić i Ivana Starčević Frković

Fotografije: Marko Markulin i Marijan Pofuk

Uredila: Andreja Bogdan