Petnaest planinara posjetilo je feratu Hvadnik i Martuljške slapove. Organizator puta bio je Zlatko Mustić, a dojmove pročitajte u nastavku.

Silvija Horvat

Ferata Hvadnik

Subota prijepodne.  Avantura  17 planinara počinje dolaskom u Gozd Martuljek i pješačenjem do početka kanjona Hvadnik. Tri članice odlučuju preskočiti feratu i do vrha hodati kroz šumu. Ostali s uzbuđenjem, neki i s malo straha, navlačimo opremu i krečemo uzvodno feratom uz potok Hladnik.

Nekima od nas ovo je bio prvi susret s feratom i uz pomoć odličnih vodiča i energiji  grupe svi smo stigli do cilja. Ferata Hvadnik ubraja se u lakše, ali vrlo atraktivne jer se cijelom dužinom(500m)proteže  kroz kanjon. Nekoliko puta hoda se po  sajli s jedne strane na drugu i mogu reći da je meni ovo bilo vrlo izazovno, a na kraju lakše nego izgleda.  Priroda u kanjonu , osvježenje sa slapova, kristalna,  ledena  voda, prekrasan sunčan dan, jednostavno , magija.

Uzeli smo vremena i uživali u cijelom doživljaju, bez žurbe, pa tako i u Brunarici Krmiše na kraju ferate, odmor uz hladno piće je divno sjeo. Tu su nas čekale i naše tri planinarke.

Odjednom počeli su stizati neki teški oblaci pa smo mi požurili do kombija i krenuli prema našem prenočištu Tičarjev dom na Vršiču na 1620m nadmrske visine. Popodne je bilo slobodno, oblaci su produžili dalje,  stoga su neki članovi posjetili i obližnji Poštarski dom te bacili pogled na Ajdovsku deklicu.

Za mene planinarenje predstavlja gubljenje  u vremenu, uživanje u trenutku i novim doživljajima, a buđenje na planini stvarno je posebno.

Renata

“Trosatno putovanje do prekrasnog mjestašca Gozd Martuljka, uz šale smijeh i nekoliko pauza brzo je prošlo.

10 minutna šetnja do početka moje prve ferate, nekoliko uputa, savjeta, ohrabrujućih riječi našeg Zlatka, Slobodana i Marijana…Oprema je na nama i krećemo..

Zlatko radi raspored i tek sada vidim da nisam jedina, prvi puta na ferati. Osim mene to su još Ana, Dijana, Jasmina…

 Strah, trema, postepeno nestaju, od prvog kapčenja, hoda po sajli, preko prekrasnog kanjona, stalnog ohrabrivanja, pa i smjeha, uz nekoliko odmora, postajem hrabrija i dvosatno penjanje prošlo je u trenu.

Na završetku ferate čekala nas je zaslužena okrijepa u Brunarici Krmiše na 920 mnv.

Spuštamo se do kombija i odlazimo do Tičarjevog doma na prijevoju Vršič (najvišeg cestovnog prijevoja u Sloveniji) 1620 mnv.

Smjestivši se u sobe do kraja dana prošetali smo 1,5 km obližnjeg Poštanskog doma (1688 mnv.).”

Snježana

“Nakon ukusnog i raznolikog doručka u Tičarjevom domu na Vršiču krenula je naša nevelika grupa prvo kombijima do naselja Gozd Martuljek. Polazak je bio kroz čarobnu prirodu u smjeru Martuljskih Slapova.

Laganim hodom kroz malo strmiju uzbrdicu došli smo do prvog (donjeg) slapa. Čist osvježavajući zrak, tople sunčane zrake kroz šumsko zelenilo i simfonija vodopada sve nas je očarala. U dobrom raspoloženju nastavili smo dalje do gornjeg slapa. Put do tamo je nešto zahtjevniji jer treba nešto više kondicije i vještine, ali prizor je vrijedan svake kapi znoja i pojačanog truda.

Završetkom prilično strme staze kroz gustu šumu otvorio se pogled na prilično dramatične stijene. Kroz njih smo se probijali četveronožno da bi na kraju ugledali gotovo nestvarni prizor. Plato na koji se obrušava visoki slap oko 110 metara preko udubljene, glatke i gotovo okomite stijene.

Prvo što osjetiš je dah osvježenja i ganutost ljepotom gotovo do suza. Skidale su se cipele i čarape i mobitelima hvatali što bolji prizori za ovjekovječiti ono što nije ni približno stvarnom doživljaju. Naravno, ta egzaltacija je trajala i teškom mukom smo se odlučili na povratak, koji je uz silinu pozitivnih emocija bio puno lakši.

Na putu smo zastali na Brunarici pri Ingotu na okrjepu uz pivo i domaće jelo. Vraćajući se do kombija još jednom smo uživali u brojnim slapovima, mostićima, uskim kanjonskim prolazima i vapnenim stijenama. Puni dojmova, napunjenih baterija i iznimno dobrog raspoloženja vratili smo se svojim domovima.”

Autorice teksta: Silvija Horvat, Renata i Snježana

Fotografije: Članovi Planinarskog društva “Kalnik” Križevci

Uredila: Andreja Bogdan