Prognoza za vikend nije bila previše obećavajuća, no to nije spriječilo nas dvadesetak dobro
raspoloženih planinara da se uputimo prema Biokovu.
Naš vodič je jako dobro isplanirao putovanje tako da smo u petak navečer već bili smješteni u udobne
krevete u Makarskoj da bi se odmorili za sutrašnji pohod po prekrasnom ali surovom Biokovu.
Sunčano jutro, lagana vožnja do Parka prirode. Uzbuđeno obilazimo nebesku šetnicu-Skywalk gdje
se fotografiramo na sto načina.


Sjedamo u kombije i nastavljamo dalje prema našem prvom odredištu, vrhu Vošac.
Na putu srećemo ekipu iz Pule uz kratke pozdrave zajedno se penjemo na vrh i uživamo u
jedinstvenom pogledu na osunčanu Makarsku.




Svatko nastavlja svojim putem. Mi krećemo vijugavom cestom prema dugo očekivanom najvišem
vrhu Biokova Sv. Jure na 1762 m nadmorske visine.



Stižemo do planinarske kuće Pod Svetim Jurom pored koje ide strma staza kojom penjemo do samog
vrha sa kojeg se pružaju prekrasni vidici na otoke i Zagoru.


Na vrhu se nalazi odašiljač i kapelicu Sv. Jure kod koje kratko odmaramo uživajući u pogledu.

Nakon spuštanja krećemo sa pretrpanim ruksacima i opremom za noćenje prema slijedećem
odredištu, Planinarskoj kući Slobodan Ravlić u kojoj noćimo.



Staza nas vodi po manjim vrtačama i prekrasnim osunčanim vrhovima sa kojih se pružaju pogledi na
S. Iliju sa jedne i Vošac sa druge strane.
Kod kuće manji odmor i nastavljamo put do Velikog Šibenika.


Sam vrh nema vidik, obrastao je borovom šumom ali malo dalje od njega nekih 300 m nalazi se Mali
Šibenik sa kojeg je većina planinara uživala u pogledu.



Na povratku prema kući uz kraće odmore divimo se divokozama koje nas promatraju iz daljine.
Uz zalazak sunca i toplu peć u kući uživamo u večernjem druženju.




Bliže jutru vremenska prognoza je bila sve točnija. Probudilo nas fijukanje vjetra, spustili se oblaci,
krenule prve pahulje, prava zimska idila.
Napuštamo kuću prije planiranog vremena da izbjegnemo mećavu, no oblaci su bili brži.

Vjetar u leđa, zrnati snijeg u lice izazivaju u isto vrijeme uzbuđenje i strahopoštovanje prema planini
i njenim naglim vremenskim promjenama.
Uz kraće odmore i sklanjane od vjetra stižemo već pomalo klizavom stazom do doma Pod Svetim
Jurom gdje nas čeka ukusan gulaš sa njokima.





Zahvaljujući našim vozačima sretno se spuštamo po mećavi sa planine i nastavljamo put kući.

Autorica teksta: Marija Topolko
Fotografije: Članovi PD Kalnik Križevci
Uredili: Andreja Bogdan i Zlatko Mustić