Od 24. do 28. lipnja 2026. godine 37 članova našeg društva boravilo je u Dolomitima. Ovaj put posjetili su planinski masiv Catinaccio, organizator puta bio je Zlatko Mustić, a kako im je bilo pročitajte u opisu Martine, Nikoline i Andreje.

Na izlet za Dolomite u Italiju krenuli smo 24.6. U srijedu ujutro u 7h iz Križevaca busom i našim planinarom i najboljim vozačem Danijelom.Veselo raspoloženje i smijeh nas je pratio sve do Italije. Stigli smo u 17h i smjestili se u  apartmane u alpskom gradiću na 1018 mnv,  Predazzu.

1.dan/ Kölner Hütte auf 2.337 m.

Ujutro smo krenuli u 8h sa busom  na odredište podno planine.

E sad kreće avantura po planini puno smijeha i veselja do prvog uspona,a  od jednom svi utihnuli zbog napora,a neki su i prvi put na planini lovili zrak i puhali ko parnjače,što je i bilo dobro da se konačno čuo cvrkut ptica i tišina prirode od našeg žlabranja.

Prije Kölner Hütte i Rifugio Paolina vodi vrlo atraktivna planinarska staza preko masiva Rosengarten.

Pogledi na vapnenačke tornjeve Rosengartena posebno su impresivni pri zalasku sunca, kada stijene poprime crvenkasto-narančastu boju (poznati fenomen Enrosadira).

Kölner Hütte (talijanski: Rifugio Fronza alle Coronelle) nalazi se na 2.337 m u masivu Dolomiti, iznad Karerpass, u području Rosengarten (tal. Catinaccio). To je jedan od najljepših jednodnevnih izleta u Dolomitima, posebno u lipnju kada su planinske livade pune cvijeća, a vrhovi još često imaju ostatke snijega.

        Martina

Petak, drugi dan naše dolomitske avanture: uspon na Poppekanzel Pulpito – 2328 m

Probudili smo se puni elana i uzbuđenja, još uvijek pod snažnim dojmom svih ljepota koje smo doživjeli dan ranije. Kao da su nam Dolomiti preko noći podarili novu dozu energije, pa smo jedva čekali ponovno zakoračiti među njihove veličanstvene vrhove i vidjeti što nam donosi drugi dan naše avanture. A donio je baš sve ono zbog čega se planine zavole još više.

Već od prvih koraka pratili su nas prizori koji oduzimaju dah…nepregledno zelenilo, moćni planinski vrhovi koji su nas okruživali sa svih strana i onaj neopisivi osjećaj slobode koji se može pronaći samo visoko u planinama. Putem smo susretali i vesele, razigrane kravice koje su bezbrižno obavljale svoju planinsku pašu, kao da su i same željele biti dio naše priče.

Dan je bio prekrasan, ali i poprilično topao. Bilo je i nekoliko zahtjevnijih dionica koje su tražile dodatni trud, no uz smijeh, pokoju šalu i odličnu ekipu, sve smo savladali s nevjerojatnom lakoćom. Upravo je to čar planinarenja, kada uz prave ljude ni usponi više ne djeluju tako strmo.

Nakon uloženog truda, stigli smo do našeg cilja, Poppekanzela – Pulpito, na 2328 metara nadmorske visine. A gore? Nagrada koju nijedna fotografija ne može u potpunosti dočarati. Pogledi koji se protežu unedogled, svjež planinski zrak koji puni pluća i onaj osjećaj ponosa i sreće koji se teško može opisati riječima. 

Naravno, uslijedio je i zasluženi odmor. Raširili smo se po planinskim livadama, uživali u pogledima i tišini koju samo planine mogu pružiti.

Po povratku nas je čekala prava mala nagrada, okrjepa u prekrasnom planinskom restoranu u srcu Dolomita. 

Ono što je ovaj dan učinilo još posebnijim bila je ekipa. Od prvog do posljednjeg koraka vladala je odlična atmosfera, nitko nije skidao osmijeh s lica, nije bilo pregovaranja, žaljenja ni odustajanja…samo zajedništvo, smijeh i međusobna podrška. Uz takve ljude svaki kilometar postaje lakši, svaki uspon manje zahtjevan, a svaki pogled još ljepši.

I taman kada smo pomislili da ovaj dan više ne može biti bolji, po povratku u hotel čekala nas je prava poslastica – bazen i sauna. Nakon vrućeg i pomalo iscrpljujućeg dana, bilo bi gotovo ludo ne iskoristiti takav luksuz, zar ne?

Dolomiti su nam i ovog dana pokazali zašto ih mnogi smatraju jednim od najljepših planinskih krajolika na svijetu. A mi smo još jednom shvatili da se najljepše uspomene stvaraju upravo tamo gdje se spoje priroda, izazov i pravi ljudi.”

               Nikolina

Treći dan naše dolomitske avanture započeo je ranim buđenjem i polaskom iz hotela već u 7:30. Pred nama je bila najzahtjevnija tura cijelog izleta – oko 20 kilometara hoda uz svladavanje približno 1000 metara visinske razlike. Svaki korak bio je nagrađen nestvarnim pogledima na moćne dolomitske vrhove koji su nas pratili gotovo cijelim putem.

Uz stazu su se nizali planinarski domovi, jedan ljepši od drugoga, idealni za predah i okrjepu. Dolaskom do planinarskog doma Passo Principe, smještenog na 2601 metar nadmorske visine, većina grupe odlučila je uživati u zasluženom odmoru. No, 14 planinara odlučilo je prihvatiti još jedan izazov i popeti se još više, na oko 2714 metara nadmorske visine, odakle su ih dočekali još spektakularniji pogledi na veličanstvene Dolomite.

Posebno smo ponosni na našeg najmlađeg planinara osmogodišnjeg Vitu , koji je hrabro i uporno stigao sve do Passo Principea. Bez odustajanja savladao je zahtjevnu dionicu i pokazao da godine nisu prepreka kada imaš volju i srce planinara. A kako to već nalaže naša planinarska tradicija, za osvojenu visinu uslijedilo je i simbolično “planinarsko krštenje” – nekoliko prijateljskih udaraca štrikom po stražnjici, uz puno smijeha, pljeska i odličnog raspoloženja. Sigurni smo da će taj trenutak još dugo pamtiti.

Po povratku s planinarenja nismo propustili bodriti ni našu hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Zahvaljujući našem planinaru Ivici, koji je uspio osposobiti i spojiti televizor, svi smo zajedno mogli pratiti utakmicu i navijati za naše. Nakon utakmice slavilo se svatko na svoj način – jedni su pobjedu nazdravili čašom hladne pivice, dok su drugi, umorni od cjelodnevnog planinarenja, odlučili proslavu zamijeniti zasluženim odlaskom na spavanje.

Posljednji dan našeg putovanja donio je pravi šećer na kraju – posjet bajkovitom jezeru Lago di Carezza. Laganom šetnjom obišli smo ovo smaragdno jezero, još jednom uživajući u ljepoti Dolomita i upijajući posljednje trenutke ovog nezaboravnog putovanja.

Naš vodiči – mladi pripravnik Antonio odlično je odradio svoj dio posla, a  neponovljivi  Zlatko nas je svojim znanjem, iskustvom i dobrim raspoloženjem sigurno vodio kroz ovu nezaboravnu dolomitsku avanturu.

Nakon toga krenuli smo put kuće, puni prekrasnih uspomena, novih prijateljstava i doživljaja koji će se još dugo prepričavati. Posebnu zahvalu upućujemo našem vozaču Danijelu, koji nas je tijekom cijelog putovanja sigurno, strpljivo i s osmijehom vozio do svakog odredišta te nas sretno dovezao kući.

Hvala svim sudionicima na odličnom društvu, smijehu i zajedničkim trenucima. Do neke nove planinarske avanture.

              Andreja

Autorice teksta: Martina, Nikolina, Andreja

Fotografije: Članovi Planinarskog društva “Kalnik” Križevci

Uredila: Andreja Bogdan