Maganik (Crna Gora)

Vrijeme: 28/05/2025 3:00 am

Destinacija: Maganik (Crna Gora)

IZLET, 28.05. – 01.06.2025.

CRNA GORA: Maganik, Kanjon rijeke Mrtvice, Durmitor (Prutaš).

Na izlet se ide kombijima.

Okvirna cijena je 200 € i obuhvaća: 4 noćenja u planinskim kućama, najam kombija, gorivo, autoceste…

IMA JOŠ MJESTA !!!!

Prijave i sve informacije na tel. 091 611 3833, Zlatko

MAGANIK -teško je naći prave riječi kako započeti i opisati ovaj planinski masiv. Ukoliko bismo ga nazvali planinom s neke druge planete ili carstvom stijena ne bismo ni u jednom slučaju pogriješili. Jednostavno planina s kakvom se niste sretali ranije.

Trešteni vrh, Maganik, Crna Gora

Planina Maganik smještena je u zoni Moračkih planina. Morača je produbila ogroman kanjon koji već sam po sebi daje naslutiti da je taj dio priroda namijenila sakriti od većine i čuvati kao poseban biser za zaljubljenike u prirodu. Njena prekrasna pritoka rijeka je Mrtvica sa kamenim Danilovim mostom izgrađenim još davne 1858. godine. Topla prozirno zelena rječica koja vjerojatno čuva srce Moračkih planina u obliku KAPIJE ŽELJA. Prostor koji se ne opisuje. Njega se ide posjetit i doživjeti. Uživa se u njegovom skladu, bojama i savršenstvu koje je priroda stvorila. Najvišlji vrh Maganika je Međeđi sa 2139 m, ali on je sramežljivo skriven spoznajom da se odmah do njega nalazi vrh Babin Zub u koji se 1973. godine zabio JAT-ov avion na liniji Skoplje -Titograd sa svih 42 putnika i naravno veličanstveni Trešteni vrh. Boravkom na platou Treštenog doista se osjećaš k’o da si na drugoj planeti. Niz platoa sa dubokim procjepima koji ti vrlo jasno daju do znanja da ne dozvoljavaju prebacivanje na susjedni jer su minevjerojatno oštri i duboki. Samo 2 m te dijele od nove savršene lokacije, a ti gledaš i nedostižna ti je. Teško je to pojmiti i prihvatiti, ali te doista vraća na tvorničke postavke.

U planinarenju je poznata izreka da što je teže dostupno to je ljepša i bolja lokacija.

Velika visinska razlika u strmim kanjonima, ogromni procjepi između platoa kao i munike koje svojom veličinom izazivaju divljenje i pozivaju na najjednostavniji, a najljepši planinarski potez: sjedi, gledaj i uživaj J ……..žao mi je što velika većina ljudi neće vidjeti, zapravo doživjeti tu ljepotu, jer čak i sad dok pišem ovaj tekst mogu zatvoriti oči i sjediti ispod onog ogromnog bora sa istočne strane vrha, tik do početka sajle….e taj prizor vrijedan je cjelokupnog putovanja i uloženog truda…..

MRTVICA

Uprkos tome što nije dovoljno poznat, kanjon Mrtvice skreće pažnju na sebe i zavređuje epitet jednog od najljepših kanjona Evrope.

Mrtvica je snažna planinska rijeka duga oko 10 km, stiješnjena liticama istoimenog kanjona dubokog oko 1250 m što ga svrstava na drugo mjesto, odmah iza Tare.Voda je cjelim tokom potpuno čista i pitka, naizmjenično se smjenjuju modro i tamno-zelena boja a na nekim mjestima, u brzacima gdje pjenuša djeluje potpuno nestvarno. Na početku Mrtvica je tiha i mirna, ali što se duže zalazi u njen kanjon postaje sve bučnija, a na pola rječnog toka, priroda je za one, koji dođu do tog mjesta, napravila prelijepu plažu sakrivenu u šumi. Rijeka je sakrivena između Moračkih planina, isprepletana mnoštvom pjenušavih bukova i izvora i njenu ljepotu je veoma teško opisati. Jednostavno, mora se doživjeti.

Na prvom kilometru uzvodno je Zeleni vir. Na tom mjestu, crnogorski knjaz Danilo Petrović u znak sjećanja na majku Krstinju 1858. godine podigao je kameni most.

Mističnu notu ovoj destinaciji daje Kapija želja. “Ovdje vila sa Maganika ispunjava želje. Da bi se želja ispunila potrebno je na ovom mjestu, uz jaku želju, u punoj tišini, baciti kamen. Pri tom želja mora biti čista i ne smije biti na štetu drugoga, jer će se u suprotnom vratiti nesrećom”, uputstvo je koje se može pročitati na tabli pored Kapije želja.

Od brojnih izvora koji se duž rijeke mogu sresti, kao što su Jama, Zvona ili Rikavac, posebno su atraktivni Bijeli Nerini, koji se u vidu pjenušavih slapova i mlazeva ulivaju u Mrtvicu. Pretpostavlja se da su ime Bijeli Nerini dobili zbog huke koju prave i ljeti i zimi prelamajući se niz kamene stijene.

DURMITOR: PRUTAŠ

Prutaš (2393 m) izgleda vrlo atraktivno. Njegovi okomiti prutovi koji se poput vodopada spuštaju niz južnu stranu Durmitora čuvaju od zaborava legendu o mladom Todoru, njegovoj Ružici, surovosti vila i osveti čobana.

Podno Prutaša nalazi se Todorova dolina. Kažu da je ime dobila po naočitom mladiću Todoru koji bijaše ponos ovog kraja. Imao je ljubu Ružicu, dobru djevojku koja mu je uzvraćala ljubav. Na Prutašu su tada, kao i na svim visokim i božanski lijepim mjestima, živjele vile. I one su se divile Todoru, a zavidjele Ružici. Jednom ga pozvaše na planinu u svoje kolo, pod uvjetom da ništa od oružja ne nosi sa sobom. Ali Todor zaboravi da ostavi nož, koji je kao čobanin, uvijek nosio.

Došao je vilama i dugo uživao u njihovim igrama. A onda vile vidješe njegov nož. U ljutnji ga podigoše do oblaka i pustiše niz durmitorske litice. Kažu da je Todor grudima pao i odvalio dio planine koja od tada nosi ime Gruda a nalazi se blizu Prutaša. Tugovalo se za Todorom. Ružica je bolujući otišla u obližnju planinu. Nikada se nije vratila, a ista i danas nosi njeno ime.

Kažu da je i kamenje tada pištalo od boli, od čega je i izvor u Todorovom dolu ponio ime Pištet (Bjelinovac). A čobani… oni su poželjeli da se osvete vilama. Napravili su dugačke i jake prutove i prislonili ih uz planinu. Vilama su, na spavanju, zavezali kose a kada se ove probudiše iščupaše jedna drugoj vlasi.

Od tada ih nikad više ne vidješe, a kažu da su žute trave po durmitorskim livadama rasute viline vlasi. Prutovi su se vremenom stopili sa stijenama, a planina je po njima dobila ime Prutaš.