Ja sam Ivan Havaić, iz Ludbrega, još malo pa 68 godina,- i sad samo da znate – najbolje nešto što sam napravio kad sam došao u penziju je bilo učlanjenje u PD „Kalnik“ Križevci, ne samo zbog planinarenja nego i zbog predobrog društva i zbog lijepih izleta, a bilo ih je puno u ovih skoro pet godina. Na svakom našem druženju, a svi se već dobro znamo, prepričavamo i sjećamo se raznih dogodovština, ali ovome će se još dugo pričati.
Marina: Dolomiti su mjesto koje mi je ukralo srce već pri prvom susretu. Svojom veličanstvenom ljepotom, mirisom planinskog zraka i dramatičnim vrhovima koji oduzimaju dah. Činjenica da sam se u manje od godinu dana ovdje našla već treći puta dovoljno govori – ovo nije obična destinacija, ovo je komadić raja među planinama. Mjesto gdje svaki pogled postaje uspomena. A kako je izgledao moj treći posjet Dolomitima s PD Kalnik, možete pročitati niže.
Srijeda, 24.9. – Lago di Braies
Marina: Alarm me budi u 4 ujutro – vrijeme kada većina ljudi spava, a mi se spremamo za još jednu planinarsku pustolovinu. S prijateljima krećem prema Križevcima gdje nas čeka ostatak društva, i već u 6 h krećemo put Dolomita. U veselom društvu put brzo prolazi, a Ivanova glazba zabavlja nas cijelim putem.
Ivan: 6:00 Križevci- Sa tri kombija krenuli smo nas 23 planinara iz Križevca, vrijeme tmurno, cijelim putem nas je pratila kiša a i prognoza vremena za sljedećih par dana nije bila bajna. Kiša, kiša i opet kiša.
Marina: Prognoza nas u startu nije mazila – kiša i oblaci izgledali su kao da će nam pokvariti sve planove. No kada smo stigli na Lago di Braies oko 14 h, kiša je prestala i sramežljive zrake sunca obasjale su jezero. Planine kao da su nam šapnule: „Dobrodošli”.
Ivan: Kako smo se približavali našem prvom odredištu kiša je prestala i kad smo stigli u Parco Naturale di Fanes- Sennes- Braies -– Lago di Braies, vrijeme je bilo upravo idealno za obilazak ovog prekrasnog jezera.
Marina: Kružna šetnja oko jezera, duga sat do sat i pol, pretvorila se u bajku. Ovo mi je drugi posjet Lago di Braiesu, a dojam je jednako snažan kao i prvi put. Planinski vrhovi skriveni u oblacima, sunčeve zrake koje se reflektiraju na vodi i prizor koji zadivljuje.
Ivan: Nakon obilaska jezera i okrijepe i nakon duge vožnje raspoloženje se brzo popravilo pa smo krenuli put našeg višednevnog konačišta- Hotel˛& Depadanse Prodoi- Arabba- Apartman Quadrifuglio, gdje smo stigli oko 18:00 sati. Nakon večere i razmjene utisaka rano smo otišli spavati umorni od puta ali sretni što nas je vijeme nagradilo prekrasnim obilaskom jezera Lago di Braies.
Četvrtak, 25.9. – Cascate di Fanes (via ferrata/via normale) i Cinque Torri
Marina: Sljedeći dan rezerviran je za posjet Cascate di Fanes – spektakularnom mjestu gdje planinski kanjoni i slapovi stvaraju najatraktivnije prizore.
Ivan: Ujutro 7 sati ustajemo i gledamo prognozu vremena – kiša. Odgađmo polazak sa osam na devet sati a onda ipak krećemo na planiranu feratu -Cortina dAmpezzo – Cascate di Fanes. Kad smo stigli, pogađate? – vrijeme se promjenilo, kiša je prestala i mi smo imali jednu prekrasnu, malo i zahtjevnu feratu ali koju smo svi uspješno savladali do 14:00 sati.
Marina: Na stazi smo se podijelili u dva tima, jer ovdje se nalazi i atraktivna ferrata. Dio planinara odlučio je iskušati svoje granice i krenuti ferratom, dok je ostatak išao via normale stazom.
Put feratom pruža jedinstveno iskustvo – vodi kroz unutrašnjost vodopada, gdje osjetiš kapljice koje ti prskaju po licu i gledaš impresivne stijene i doline iz potpuno drugačije perspektive. Svaki korak tražio je koncentraciju.
Marina: Via normale staza, s druge strane, polako otkriva ljepotu kanjona i slapova, te je savršena za one koji žele upijati svaki prizor i zadržati se na mjestima gdje priroda zaista govori sama za sebe.
E sad nam je bilo prerano da se vratimo u bazu pa nas je naš vodić Zlatko nagradio još jedni lijepim izletom na Cinqe Torri , gdje smo se popeli Žičarom i uživali u prekrasnom pogledu na okolne vrhove. U 17:00 sati bio je povratak za Arabbo i odmor nakon uspješnog i lijepo provedenog dana.
Kako nas je vrijeme odlično poslužilo te nam je ostalo još nekoliko sati prije nego padne noć, odlučili smo posjetiti i Cinque Torri jedan od najprepoznatljivijih simbola Dolomita.
Sastoji se od 5 impresivnih stijena koje se uzdižu poput kula iznad spektakularnog krajolika. Ovo je popularno mjesto za planinare i penjače, ali i za one koji žele jednostavno uživati u pogledu i miru planina.
Petak, 26.9. – Piz Boè (3.152 metra)
Ivan: Treći dan i novi zadatak. Cilj je bio osvojiti vrh Piz Boe’ 3152 mnv . Ujutro se dižemo, pogled kroz prozor – snijeg se spustio na 2500 metara. Vremenska prognoza, pogađate? – kiša i snijeg. Čekamo još malo, da li da mjenjamo plan ili ipak idemo. U devet sati odluka je pala – idemo. Piz Boe’ treba doživjeti i po takovim uvjetima. U konačnici, pa mi smo planinari. Preko Passo Pordoi stižemo do starta i krećemo.
Marina: Večer prije uspona priroda nam je priredila iznenađenje i snijeg je zabijelio vrhove Piz Boèa. S obzirom na zimske uvjete, odlučili smo si olakšati početak puta i popeli se žičarom do 2950 m gdje je započela naša prava snježna avantura.
Marina: Snijeg je tiho padao cijelim putem, pretvarajući svaki korak u prizor iz bajke. Staza, lagano posuta bijelim pokrivačem, tražila je našu potpunu pažnju i koncentraciju. Prva stanica nam je bio dom Rifugio Forcella Pordoi na 2848 m, ispred kojeg smo se nakratko odmorili i skupili snagu za završni uspon.
Ivan: Ovaj put nas vrijeme nije mazilo. Kako smo išli sve više snijeg je bio sve dublji a vjetar sve hladniji. Magla i oblaci kružili su oko nas tako da je vidljivost bila slaba. Nije bilo lijepih pogleda na okolne planine.
Marina: Dalje nas je čekala staza koja je, iako na dijelovima dobro osigurana sajlama, zbog snijega postala zahtjevnija i tražila našu potpunu potpunu koncentraciju.
Marina: Korak po korak, uz tišinu snijega i zvuk vjetra, stigli smo na vrh (3152 m).
Ivan: Nakon napornog uspona končno smo se dočepali planinarskog doma na samom vrhu. Tu nas je dočekalo veselo društvo i još veseliji konobari, koji dva dana nisu imali goste, pa je Jägertee bio malo jači (oko pola-pola). A poslužila nas je Samanta, neću dalje…
Kad smo se najeli, okrijepili i ugrijali, morali smo nažalost napustiti ovo tplo mjesto i krenuti prema našim kombijima u podnžju. Nemoram vam govoriti što nas je dočekalo vani.
Snijeg je bio još dublji nanosi snijega prekrili su stazu i samo zahvaljujuči našem Zlatku svi smo se uspješno spustili i vratili se u naše konačište. Zadovoljstvo nakon današnjeg dana bilo je ogromno i kao na početku priče Piz Boe’ treba doživjeti i u takvim uvjetima.
Subota, 27.9. – Lago di Sorapis
Ivan: Naš današnji cilj – Lago di Sorapis- prekrasno planinsko jezero, tirkizne boje. Jedno najposječenije jezero u Dolomitima.
Marina: Slijedeći dan krećemo na put za Lago di Sorapis, jedno od onih mjesta gdje se pitaš da je li ovo stvarno ili samo san? Ovo jezero poznato je po svojoj nestvarnoj tirkiznoj boji koja izgleda kao da ju je naslikala sama priroda te je jedno od najpoznatijih jezera u Dolomitima.
Do jezera se dolazi planinarskom stazom koja vodi kroz šumu i preko kamenih litica. Sama staza nije tehnički zahtjevna ali traži dobru kondiciju i oprez zbog skliskih dijelova.
Ivan: Nakon blatnjavog uspona i gužve na stazi i nakon 6 kilometara hodanja dočekalo nas je prkrasno jezero okruženo visokim vrhovima. Naravno fotografiranje u svim pozama i svatko sa svakim i svi zajedno, ali ono bitno ostaje u nama kao predivan doživljaj sa još jednog predivno provedenog dana.
Marina: Kada smo stigli na Lago di Sorapis, pred nama se otkrilo jezero tirkizne boje, toliko čisto i neobično da djeluje gotovo nestvarno. I dok se iza njega ponosno uzdižu gole stijene Sorapisa, shvatili smo da smo stigli na jedno od najposebnijih mjesta u Dolomitima.
Nedjelja, 28.9. – Lagazuoi Piccolo
Marina: Kada smo stigli na cilj, dočekao nas je prizor za pamćenje: vrh prekriven svježim snijegom i obasjan toplim zrakama sunca. Vedro nebo uz pokoji oblak otvorilo nam je savršeni pogled na Marmoladu i cijeli lanac dolomitskih divova. To je onaj trenutak kada jednostavno zastaneš, udahneš duboko i osjetiš zahvalnost što ti je priroda podarila takvu sliku.
Ivan: Došao je i taj dan. Zadnji dan našeg peterodnevnog planinarenja dočekao nas je sa suncem. Za kraj smo si priuštili jedan kratki okrepljujući a i prekrsan izlet na vrh Lagazuoi. Gore smo se popeli žičarom do doma, ispod samog vrha i nakon kraće okrijepe krenuli pješke na sam vrh, do križa.
Ivan: Slikanje i povatak u restoran Rifugio Lagazuoi nakon čega se jedna grupa odlučila pješke, kroz tunele, spustiti do naših kombija, dok je nas nekolicina ostala uživati u IPA- pogledu na okolne planinske vrhove a onda se natrag spustila žičarom.
Marina: Posebnost Lagazuoi Piccola krije se i u njegovoj prošlosti: tijekom Prvog svjetskog rata ovdje su se vodile žestoke vojne bitke te danas kroz planinu prolazi mreža tunela koje je moguće obići. Dio ekipe odlučio se spustiti atraktivnom stazom koja vodi kroz tamne i hladne tunele. Kaciga i lampe, obavezna su oprema.
Marina: Dolomiti nisu samo planine – oni su mjesto koje smiruje misli, gdje svaki korak ostavlja trag i svaki pogled se urezuje u pamćenje. Mjesto koje nosim u mislima, koje me podsjeća na snagu prirode, ljepotu trenutka i na osjećaj slobode koji se ne zaboravlja.
Marina: Doživljaj ovog izleta bio je poseban ne samo zbog ljepote prirode, nego i zbog ljudi s kojima je proveden. Hvala cijeloj skupini a posebno našem vodiču Zlatku, čija je podrška i prisutnost učinila ovaj izlet nezaboravnim.
Ivan: Meni, a kolko smo razgovarali, i ostalima jedan od najljepših izleta. Mogao bih tu još satima pisati o detaljima i druženjima, smijehu i zezancijama, ali dojmovi su ostali samo u našim dušama i to lijepi dojmovi. U Križevce smo sretno stigli oko 20:00 sati.
I sada, na kraju, da se u ime svih nas zahvalim čovjeku koji je odgovoran za sve ovo lijepo što smo proživjeli- HVALA ti Zlatko na jako dobro organiziranom izletu i još ljepšem druženju. Nadam se da je i tebi bilo lijepo s nama. Da te nema trebalo bi te izmisliti. Lijepi pozdrav Ivan Havaić.
Umor nestaje a zadovoljstvo ostaje!!!
Autori teksta: Marina Ištvanović i Ivan Havajić
Fotografije: Članovi PD “Kalnik” Križevci
Uredila: Andreja Bogdan
