U nedjelju, 9. kolovoza, vesela ekipa PD Kalnik krenula je put Samoborskog gorja, prema Plešivici i Okiću. Ovoga puta pohod je imao i jednu malu posebnost jer nas je vodio Antonio, kojemu je ovo bio prvi samostalni izlet u ulozi vodiča. Možemo odmah reći da se u svojem prvom vodičkom pothvatu jako dobro snašao. Za prijevoz i dobro raspoloženje u kombiju pobrinuo se Zlatko Mustić.
Okupili smo se u Križevcima i u 7 sati krenuli kombijem i automobilom prema Samoborskom gorju. Naša početna točka bila je Klet Poljanica, gdje smo se nadali jutarnjoj kavi, ali dočekala su nas zatvorena vrata. Malo razočaranje brzo smo riješili na pravi planinarski način – nazdravili smo rakijicama i likerima. Kava je ubrzo pala u zaborav, a raspoloženje se popravilo.
Krenuli smo prema Plešivici kroz prekrasnu šumu koja nas je na trenutke podsjećala na naš Kalnik. Visoka stabla i debela hladovina bili su pravi užitak za hodanje. Uspon smo odrađivali svojim tempom, uz povremena stajanja za predah.
Iako smo bili tek početkom kolovoza, priroda je već pomalo prizivala jesen. Zbog velike suše po šumi je bilo mnogo suhog lišća, a ponegdje je već padalo sa stabala.
Ubrzo smo stigli na Plešivicu, 779 m, gdje je slijedio zasluženi predah, okrjepa i, naravno, obavezni fotosession.
Slika 3 Plešivica
Nakon Plešivice krenuli smo dalje prema Okiću uz dobar spust kroz šumu. Na jednom od predaha odlučili smo potražiti malu pećinu označenu u blizini staze. Lampe su završile na glavama i krenula je potraga, a onda i otkriće dana – ne tražimo pećinu, nego se mjesto zove vrh Pećina! 😊
Slika 4 Pećina
Na tom dijelu puta imali smo i malo neplanirane akcije. Dvije naše planinarke morale su stati pa je u akciju krenuo naš spasitelj Mac. Kombijem je pokupio članice ekipe, a uskoro smo se svi ponovno našli na okupu kod Planinarskog doma „Dr. Maks Plotnikov“ podno Okića.
Nakon predaha, jela i osvježenja podijelili smo se u dvije ekipe. Veći dio društva krenuo je prema vrhu preko ferate, dok je ostatak odabrao klasični planinarski uspon. Pješačka staza vodila nas je uz stijene i nešto strmijim terenom, dok je ekipi na Žoharovom putu ferata pružila dovoljno penjanja i uzbuđenja, ali i puno smijeha i još jedan fotosession.
Obje ekipe ponovno su se spojile na Okiću, 499 m, kod ostataka staroga Okić-grada. U hladovini starih zidina odmorili smo noge, osvježili se i uživali u lijepom pogledu na okolni kraj.
Nakon zajedničkog odmora spustili smo se natrag do Planinarskog doma „Dr. Maks Plotnikov“, gdje je slijedio zasluženi obrok i osvježenje, uz priču i planinarsku zafrkanciju. Zatim smo se polako spremili i krenuli put Križevaca.
Samoborsko gorje ostat će nam u sjećanju po prekrasnim šumama i visokim stablima, lijepim vrhovima, stijenama Okića i vidicima koji teško mogu bilo koga ostaviti ravnodušnim. Ovaj izlet ponudio nam je baš svega pomalo, uspona kroz šumu, dužih i ponešto bržih spustova, strmijih i stjenovitih dijelova prema Okiću, a za one željne dodatnog izazova i feratu. Upravo ta raznolikost učinila je izlet zanimljivim.
Autorica teksta: Kristina Jurišić
Fotografije: Članovi Planinarskog društva “Kalnik” Križevci
Uredila: Andreja Bogdan
