U subotu ranom zorom krećemo prema jugu. Standardno stajemo Draganić, Macola, Skradin, Dugopolje i onda dobrano prije podneva eto nas na Biokovu, na usponu prema Nevestinoj stini, Biokovskom oku ili Šupljoj stini i Paklinama. Uživamo u sunčanom danu, biokovskom kamenu pod nogama, borovoj šumi i pogledima na Brela, Bašku Vodu, more i otoke. Lijep je i pogled na biokovski vrh Bukovac u oblaku. Popodne u Makarskoj je u pripremama za sutrašnji opaki plan, dva vrha Biokova.

U nedjelju po debelom mraku vozimo se do Rastovca, tu s naglavnim lampama cupkamo u mraku dok dečki jedan kombi sele u Šute.

Uspon je od početka vrlo strm, imamo oko 1200 metara do Svetog Ilije, strpljivo gazimo kamen, dolaskom na greben vade se jakne.

Oblaci otkrivaju i zaklanjaju vidike, a dvije divokoze nepomično gledaju kako milimo po kamenju prema kapelici Svetog Ilije Gromovnika. Nakon kraće stanke jaknama se dodaju rukavice i gazimo kamen dalje prema Šćirovcu. Potez Sveti Ilija Šćirovac je najtanji dio planine pa imamo pogled na obje strane Biokova, morsku i zagorsku. Oblaci se i dalje poigravaju, sad ne samo s Jurom i Vošcem već i s Ilijom.

I onda dolazak na njegovo veličanstvo Šćirovac koji nudi pogled na čitav masiv Biokova prošaran oblacima. Zašto volim Šćirovac? Kad pročitaš da su prilazi vrhu dugački i naporni, vrh postaje zanimljiv, kad čuješ da na putu ima dio koji je najteži i najuži, vrh postaje izazovan i kad na kraju vidiš da križ na vrhu nije savršen već lagano vuče u stranu takav vrh se sanja. Baš mi je poseban i uvijek će biti.

Ostavljamo Šćirovac jer čeka nas spust od oko 1300 metara, najveći dio je kroz visoku bukovu šumu u kojoj debeli sloj lišća skriva pokoji skliski kamen. Umorni i sretni stižemo u Šute. Na kraju savršenog dana, šetnja Makarskom do Bure na crni rižot i vino.

Za kraj… Biokovo bajno… moćna planino s korijenom u moru, a čelom u oblacima… vidimo se uskoro.

Autorica teksta: Gordana Štengl

Fotografije: Marijan Pofuk i Gordana Štengl

Uredila: Andreja Bogdan