Od 25. do 29. lipnja 2025. godine pedesetak članova našeg društva posjetilo je Dolomite. Izlet je to koji pruža nezaboravno iskustvo prirode u njenom najuzvišenijem obliku, gdje se spoj planinskih vrhova s kristalno čistim jezerima i zelenim dolinama pretvara u pejzaž koji oduzima dah.

U nastavku pročitajte osvrt naše dugogodišnje planinarke Jadranke.

Nakon sedam sati putovanja kroz Sloveniju, Austriju i tridesetak kilometara Italije dolazimo do Rasun di Sopre na 1079 mnv, našeg smještaja u svih dana ovog izleta. Iz naših apartmana imamo predivan pogled na Kronplatz (2275 mnv) u poznatoj turističko-skijaškoj regiji.

Dan 1. – Lago di Braies, Seekofel

Idućeg dana ustajemo rano i krećemo prema planu do Lago di Braiesa. Vremanska prognoza nije baš najbolja, oko 15,00 sati očekuje se pljusak i grmljavina. Jedna grupa ostaje kod jezera, dan ispunjava šetnjom oko ove planinske vodene “ljepotice”.

Druga grupa kreće k Seekofelu planinskom vrhu (2810 mnv). U nedoumici sam : Ići gore ili ostati dolje. Ipak prevladava želja za vrhom i pogledima. Staza je lijepa, široka, malo stijena, sajli, drvenih stepenica…

Korak po korak i evo nas na prijevoju (2384 mnv). Oni hrabriji odlaze ka vrhu, a mi ostali spuštamo so do Rifugio di Biella (2327 mnv) na zasluženu pivicu.

Nakon nekog vremena sa zapada nadiru kišni oblaci praćeni grmljavinom.

Spremni za povratak krećemo ka jezeru, sunce još uvijek nemilosrdno prži, brži smo od oblaka i grmljavine, na pola puta rashladi nas propeler helikoptera gorske službe, spušta se po ozlijeđenu planinarku (ne našu).

Na jezeru uspijevamo osvježiti umorne noge.

Sjedamo u autobus i prije samog dolaska do apartmana uhvati nas jaka kiša praćena tučom i grmljavinom. Lijepo odrađen dan, u nogama 15 kilometara i savladano 900 metara nadmorske visine.

Dan 2. – Tree Cime, Cadini di Misurina

Biti u Dolomitima, a ne vidjeti Tre Cime kao da nisi ni bio.

U 5:00 sati sjedamo u bus i stigavši u podnožje, ulazimo u Nacionalni park, krećemo s noge na nogu tri kilometara dugom stazom.

Hodamo šumom, čujemo zvonca kravica koje nas nezainteresirano prate pogledom sve do prvog doma, Rifugio Auronzo (2333 mnv).

Odluka je da dalje idemo fakultativno. Otvoren je prostor “bezbroj” staza, široki vidici, nebrojeno turista. Svatko od nas, vjerujem snimio je nekoliko stotina fotografija.

Dio hrabre ekipe, predvođena našim Marijanom odlazi na feratu de Luca i na njoj provodi oko 3 sata. Ferata nije prezahtjevna, vodi ka vrhu Monte Paterno (2744 mnv) i vodi stazom i tunelima iz 1. svjetskog rata.

“Prolazeći feratom pomičemo vlastite granice, steknete povjerenje u sebe”….(Marijan).

Hodamo od doma do doma (ima ih na svakih 2 km).

Na kraju odlazimo do jednog od najljepših i najfotografiranijih vidikovaca, Cadini di Misurina.

Danas smo prošli 24 kilometara, savladavši 600 metara nadmoreske visine.

Dan 3. – Cinque Torri

Cinque Torri je danas naš cilj. To je muzej iz prvog svjetskog rata na otvorenom oko kojeg strše 5 tornjeva.

Dio nas sjedamo u žičaru, a dio do prvog doma Rifigio di Scoiattoli odlazi pješice (1890 – 2255 mnv). Oko doma ogroman je plato, okružen zelenilom u nepsrednoj blizini su tornjevi, na sat vremena hoda domovi Rigugio Averau (2416 mnv), Rifugio Nuvolau (2574 mnv), Rifugio Cinque Torri (2137 mnv).

I ovdje je Zlatko odlučio da svatko odluči obići sam ili u manjim grupama mjesta koja želi. Naravno većina nas je obišla skoro sve domove i tornjeve, sa kojih se pružaju prekrasni vidici, a i promatrali smo sa strahopoštovanjem penjače na tornjeve.

Danas smo prošli 10 km i savladali 800 mnv.

Dan 4. – Tofana di Mezzo

Nakon izlaska iz apartmana sjedamo u bus i vozimo se do Cortine di Ampezzo i za zadnji dan, “čista poslastica” sjedamo u gondolu (1224 mnv), dižemo se na 1772 mnv, presjedamo u drugu gondolu sve do 2470 mnv, i opet presjedamo u gondolu koja nas diže do Rifugio Cima Tofana 3191 metara nadmorske visine.Prekrasan vidikovac sa restoranom na kojem se zadržavamo nakon uspona na vrh iznad Tofana di Mezzo 3244 mnv.

Nekima od nas to je najviši vrh na koji smo popeli. A neki su imali problema i sa visinskom bolesti vrtoglavica, mučnina, glavobolja…

Planinari smo, ne osvajamo samo vrhove, već uživamo u prirodi i nosimo svoje smeće” sa sobom !!!

Hvala organizatoru Zlatku na dobro isplaniranom izletu, vođenju, strpljenju, na nezaboravnim danima koji će nam svima, vjerujem biti urezani u sjećanja, hvala i Marijanu na njegovoj pomoći, samozatajnosti i naravno našem svestranom Danijelu (vozaču i planinaru) !!!

Autorica teksta: Jadranka Palčić

Fotografije: Članovi PD “Kalnik” Križevci

Uredila: Andreja Bogdan