U mjesecu siječnju i veljači 2016. godine bili smo na dva planinarska pohoda - Vincekov pohod u Međimurju i pohod na Sv. Geru. Početkom veljače društvo je organiziralo tradicionalni planinarski maskenbal u planinarskom domu na Kalniku. VIše o svemu u nastavku teksta....

Tekst i foto: Zdravko Petrinec

Još jedan visokogorski izlet u organizaciji PD Kalnik Križevci

Za vikend 22.-24.08.2014. križevački planinari su izveli pohod na 4-tisućnjak Gran Paradiso. Gran Paradiso (u prijevodu Veliki raj) je 4061 m visoki talijanski vrh u području Grajskih Alpi (Graian Alps). Vrh se nalazi u istoimenom nacionalnom parku na granici Italije i Francuske 30-ak kilometara južnije od gradića Aosta. Kako se radi o jednom od „usamljenih“ 4-tisućnjaka (u neposrednoj blizini nema tako visokih vrhova), Gran Paradiso za lijepog vremena pruža prekrasne panorame na sve strane svijeta što ga čini vrlo privlačnim planinarima-alpinistima.

 

Pohodom na Großvenediger (3.666 m, wikipedia) završen je tečaj visokogorskog planinarenja koji je PD „Kalnik“ organiziralo početkom 2013. godine. Za sudjelovanje u pohodu bila su potrebna tri ispunjena uvjeta: odrađene pripreme, dobra kondicija i želja za pustolovinom.

Križevački planinari su u se uspješno popeli na Triglav u nedjelju 18.08.2013.

S visinom od 2864 m, Triglav je najviši vrh Slovenije i bivše SFRJ pa je stoga oduvijek
bio poseban cilj za planinare s ovih prostora. Danas on slovi za vrh
koji se mora osvojiti kako bi se postalo "pravim" Slovencem. Na tu anegdotu, naši planinari su slovenskim kolegama na vrhu samo odgovorili kako smo sada ipak svi državljani EU :-) 

Na 5-dnevnom izletu s planinarima PD Kalnik 21-26. lipnja 2013.

Dolomiti su planine stvorene za zaljubljenike prirode. Za mene zasigurno jedne od najljepših i najatraktivnijih.
Godinama već skupljam karte Dolomita i planiram ići na njih. Konačno sam dočekao priliku da se pridružim mojim
križevačkim planinarima i doživim ih makar na kratko i izbliza. Spektakularni vrhovi Civette, Marmolade, Piz Boe,
Tre Cime ne zaboravljaju se lako. Ne bez razloga UNESCO je dijelove Dolomita proglasio Svjetskm prirodnom baštinom.

 

Chalet Lago Atorno

Na putu za Tre Cime, pored jezera Atorno, iznad jezera Misurina, Štefica i Dalibor pokazuju nam s nostalgijom njihov Chalet u kojem su proveli noć na bračnom putovanju, njihovom medenom mjesecu prije petnaest godina.Ima li ljepšeg putovanja za jednog planinara od ovog kultnog mjesta Dolomita, Tre Cime di Lavaredo - Tri vrha Lavareda. Prilaz Cimama od Cortine d’Ampezzo prolazi pored predivnog jezera Misurina , jednog od najromantičnijih mjesta ovog dijela zemlje, okruženo vrhovima Tre Cime, Monte Piane, spektakularnim špicama Cadini grupe, Monte Cristalla te prema jugu Sorapissom i Marmarolom.

 

Missurina jezero sa Sorapiss grupom planina u pozadini
Foto : Wikipedia (CC)

Po legendi, populariziranoj i pjesmom "Sabato pomeriggio" Claudia Baglioni/a, Misurina je hirovita djevojka koja živi na divovskom dlanu svog oca kralja Sorapissa, koji je u želji da joj pribavi čarobno ogledalo kraljice Monte Cristallo pretvoren u planinu. Pri tom on vidi suze svoje kćeri koje teku kao rijeke s planina, formirajući jezero u kojem će ona zauvijek ležati zajedno s čarobnim ogledalom.
Svi oni koji su zadnji dan žurili kući, propustili su srž romantike ovog kultnog mjesta.Nakon prethodnog kišnog dana, okolna jezera i planine blistale su jasnim pogledom, plavim nebom i bijelim oblacima. Spektakl Dolomita za zaljubljenike u najljepšem izdanju. Tko ih jednom tako doživi, rijetko im se ne vraća.

Monte Civetta iznad Alleghe

Naša grupa krenula je na put sa šest automobila, iz Križevaca preko Zagreba, Belluna do slikovitog mjesta Alleghe na istoimenom jezeru ispod golemog, preko 1000 metara okomitog zida Monte Civette (3 220 m). Kada je ova strma stijena prvi puta 1925. ispenjana, smatrana je kao ultimativno najteži stupanj alpinističkog penjanja u nekadašnjoj šest-stupnjevanoj težinskoj ljestvici predloženoj od Willo Welzenbacha. Trideset godina kasnije, njegova ljestvica bila je baza današnje UIAA ljestvice težine penjanja.

Slikoviti Alleghe, s našim apartmanima i Civettom u pozadiniSlikoviti Alleghe, s našim apartmanima i Civettom u pozadini

Predivno jezero Alleghe nastalo je tek prije dvijestotinjak godina, nakon velikog odrona zemlje s okolnog Monte Forca (2 365 m), pokopavši pritom nekoliko naselja. U apartmanima s lijepim pogledom na jezero smještena je naša šarolika grupa u rasponu od tri generacije. Tu su i “naše, već kooptirane” Varaždinke Sevda i Bisera, Neven iz Koprivnice, nekoliko familija s djecom te manja grupa naših “veteran”. Križevčani na planinu i ne idu bez demižonka s vinom i velikim loncem u kojem se poslije planinarskih tura zajednički spremaju grah i tjestenina.

Za dobar štimung, jelo i piće vode brigu Lujo, Dražen, Dario… Hvala im na tome! S takvim društvom išao bih i u najturobnije krajeve.

Piz Boè

 

Piz Boè je sa svojih 3152 m visine jedini „tritisućnjak” Sella grupe u Dolomitima. Iako jedan od “ lakših” ipak je vrijedan penjanja.

Lakše je pristupačan od prevoja Sass Pordoi gondolom do vrha Sass Pordoi, pa zatim spustom do Rifugio Forcella Pordoi (2849 m). Prvog “radnog dana” većina grupe odlučuje se za direktni uspon s prevoja Pordoi (2239 m).

Do Forcella Pordoi treba ipak svladati strmi kuloar, sada još pokriven debelim snijegom. Tu pomažu dereze, štapovi i dobar oprez!

 

FOTO 8 FALI!!!

 

Pogled na Piz Boè s Rifugio Forcella Pordoi (2849 m)

 

Od Rifugia Forcella Pordoi do vrha Piz Boe ide se već lakše i još jedan “tritisućnjak” upisuje se u planinarsku evidenciju!

Dürrenstein (Picco di Vallandro)

Dürrenstein je 2839 m visoko brdo u Prags ili Braies Dolomitima sjeverno od Cortine u Parku prirode Fanes-Sennes-Braies.
Do vrha može se doći uglavnom iz doline Landro s istoka ili doline Prags sa sjevera. Dürrenstein je zbog svojih blagih padina posebno zimi popularan cilj mnogih skijaških i planinarskih tura.

Nakon malog lutanja ipak kod Toblacha (Dobbiacho) pronalazimo pristup kroz dolinu Prags do parkirališta Plätzwiese na 1996 m.

Odavde, pored jedne male crkvice, počinje poduži put serpentinama po kojima se nakon otprilike 2,5 sata stiže na sam vrh.

Odavde se pruža, na sve strane, jedan od najljepših vidika Dolomita na okolne vrhove Croda Rossa, Cristallo, Cadini Misurina, Tre Cime, Seekofel i dalje sve do vrhova Pusterskih Alpa.

Nakon kraćeg “zasjedanja” vraćamo se “kući” puni planinskih dojmova. 

Na podnožju Marmolade (3343 m)

Trećeg dana nemamo sreće s vremenom. Pada kiša. Dio grupe koristi dan za manji izlet u pravcu obližnje Marmolade. Od Alleghe do jezera Lago Fedaia 20-tak je km.

60 metarska brana drži akumulaciono jezero na kojoj je i omanja elektro-centrala. Odavde počinje “normalan” uspon na vrh Marmolade preko glečera. Od Lago Fedaia (2908 m) do Rifugio Pian dei Fiaconi (2626 m) stiže se za manje od dva sata pješačenja.

Zanimljivom žičarom s košarama za stajanje još i prije. Na žalost, Marmolada je u magli i žičara danas ne radi.

Zadovoljavamo se šetnjom pored jezera i kupovinom razglednica Marmolade.

Možda ćemo neki drugi put imati više sreće.

Na povratku kod mjesta Malga Ciapela (1450 m) nalazi se polazna stanica troetapne kablovske žičare koja vozi sve do vrha Punta Rocca (3265 m). Nedaleko od njega jei najviši vrh Dolomita Punte Penia (3 342 m).

Nažalost, i ova žičara ne radi.

Za utjehu, u blizini se nalazi kanjon Serrai di Sottoguda, širok oko 8-10 m i 2 km dug.

S obostrano vertikalnih zidova visine 50-tak metara obrušavaju se vodopadi, a hučeći potok pruža nam priliku diviti se snazi vode koja je ovu usjeklinu prokopala. Zadovoljni ipak iskorištenim danom vraćamo se u Alleghe.

Povratak preko Tre Cime di Lavaredo

Nakon jučerašnje kiše, bistar dan za povratak koristimo za šetnju oko Tre Cime di Lavaredo.

Ljepšeg završetka izleta teško je zamisliti. Preko romantičnog jezera Misurine stiže se naplatnom cestom do velikog parkirališta pored Rifugia Auronzo na 2333 m.

Parkiralište sa spektakularnim vrhovima Cadini di Misurina u pozadini

Odavde započinje kružna staza oko vrhova Tre Cime, kojom svakodnevno hodočaste na tisuće zaljubljenika prirode iz čitavog svijeta.

Kružna staza oko Cima slijedi uglavnom iste izohipse.

Rifugio Lavaredo 2344 m

Rifugio Antonio Locatelli (Dreizinnenhütte) 2405 m

Pored staze nalaze se četiri planinarska doma za usputnu okrepu.

Lange Alm (Lange Alpe) 2296 m

Oko četiri sata hoda potrebno je da se prođe ovom stazom i nadivi tom zaštitnom znaku Dolomita.

Lago di Auronzo (Santa Caterina) s parkirališta pored Rifugio Auronzo

S parkirališta još jednom pokušavamo upiti u sebe svu ljepotu okolnih pejsaža. Dolomiti su planine u koje se zaljubljuje na prvi pogled i koje svaki zaljubljenik prirode nikad više ne zaboravlja.

Hvala mojim dragim Križevčanima na predivnom druženju, a Alojzu i Štefici na uspješnom i strpljivom vođenju.

Zdravko Širola
Fotografije (CC), osim ako nije posebno označeno: Širola

Dva susjedna planinarska društva, mada iz različitih županija, PD Kalnik iz Križevaca i PD Vrbovec iz Vrbovca duže su vrijeme pregovarali i razgovarali kako bi bilo dobro da krenemo na koji izlet zajedno. To se pokazalo kao dobitna kombinacija u ova krizna vremena kada  autobus pun planinara koji putuju na osvajanje nekog vrha možemo s pravom nazvati nemoguća misija. Mada su članovi društava različitih struka: veterinarske, profesorske, učiteljske, šumarske, doktorske i sestrinske, imamo i majstora skoro svih vrsta, obrtnika, malih i velikih, pa vrtićke djece, učenika, studenata, penzionera, ali izgleda da kriza ne bira struku i udara po džepu i nekako i nažalost najprije se odričemo izleta kojima krijepimo dušu i tijelo, jer hrana i piće su nam važni za život, režije moramo plaćati.

 

Zahvaljujući planinarskom prijatelju Željku Poljaku, saznao sam da Planinarsko društvo Bundek iz Morskog Središća ide na planinarki pohod u Grobničke Alpe. Brzo je slijedila telefonska sjednica kućnog savjeta i dogovor: idemo. Željko Poljak je odmah nazvao predsjednicu Planinarskog društva Bundek Sonju. Ukrcali smo se na naplatnim kućicama Sveta Helena na autoputu Zagreb –Varaždin.

Planinarska razglednica iz BIH

Svakim  odlaskom u planine moja  slika o njima se mijenja. Svaki put si mislim vidjela sam najljepše od njih i onda dođe nova planina i ponovo ostanem iznenađena koliko ljepote može sakriti u sebi pohod na novu, još neosvojenu. Planinarim planinarskim rječnikom ne baš dugo, desetak godina, i drage su mi Hrvatske planine, gorde, ponosne, samozatajne i nisam cijelo ovo vrijeme išla dalje od njih. No nedavno mi se ukazala prilika da s PD Kalnik i PD Vrbovec u jednom zajedničkom druženju posjetim naše prijatelje planinare iz HPD Viteza u Vitezu.

Križevačko planinarsko društvo Kalnik organiziralo je na Uskrsni ponedjeljak 1. travnja 2013. godine tradicionalni planinarski pohod u zapadnim prijedjelima Kalnika u okolici mjesta Gornja Rijeka.

Kažu da je Papuk najljepša slavonska planina. O tome vam može svjedočiti trideset i troje planinara PD Kalnik i PD Vrbovec koji su 16. i 17. veljače prkosili visokom snijegu i ne baš obećavajućoj vremenskoj prognozi kako bi ovu planinu upoznali u zimskim uvjetima. Nadaleko poznate pohode pod nazivom Papučki jaglaci koje organizirara PD Sokolovac iz Požege od 1983. ostvarit ćemo drugom prilikom jer sada su ti jaglaci još duboko ispod snijega tek osluškivajući naše korake koji su na mjestima bili duboki i preko pola metra.

Planinarski pohod "Put kleti Potkalničkog kraja"

U subotu 20.10.2012.uz predivno sunčano jutro okupilo nas se 70-setak planinarki i planinara na Nemčićevom trgu u Križevcima.Sakupili smo se da bi pješice krenuli do našeg današnjeg cilja do Planinarca na Kalniku današnji plan 18km..U masi svijeta bilo je djece,omladine,te par seniora. U goste su nam stigli planinari iz Ludbrega, Varaždina, Ravne gore, Zagreba...

 Makedoniju nije lako zavoljeti, ali zato vrlo brzo zavolite njene ljude.

Rupe na auto-cesti, psi lutalice, romske konjske zaprege, samostani i minareti, kičasti sjaj centra glavnog grada i socrealistička predgrađa…sve vas to dočeka kad prijeđete srpsko-makedonsku granicu i stupite u zemlju Aleksandra Velikog. No, nakon prvotnog šoka, malo-pomalo shvatite da u tome neskladu ima neke fine paučine sačinjene od gostoljubivosti i srdačnosti uvijek popraćene blagim osmijehom.

(Titov vrh)

Nas 17 članova PD Kalnika, predvođeni vođom puta i najboljom organizatoricom g-đom Šteficom Wolf krenuli smo u novi izazov na Velebit.

Tekst i foto: Zdravko Petrinec

Durmitor je planina čudesnih oblika i vidika smještena na sjeverozapadu Crne Gore. Smatra se da ime Durmitor potječe od keltskih riječi koje znače "planina puna vode.” Proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine, a osim planinskog masiva s 48 vrhova viših od 2000 m, obuhvaća i kanjone rijeka Tare, Drage, Sušice te gornji dio kanjona rijeke Komarnice. 

 Osim impozantnih planinskih vrhova, od kojih je najviši Bobotov kuk s 2523 m, posebnu ljepotu Durmitoru daje 18 ledenjačkih jezera na visinama iznad 1500 m nazvanih "gorske oči". Najveće je Crno jezero udaljeno 2 km od planinskog gradića Žabljaka, turističkog ishodišta za pohode na Durmitor.

Durmitor iz Žabljaka