Dragi moji, postadoh vam opet tečajka, ali ne bilo kakva već tečajka za VDI (u prvi mah mi se učinilo VIDI i da sam prije vidjela o kakvom tečaju je riječ možda bih odustala :)). 

Dio sam tima tečajaca iz okolnih nam planinarskih društava, a i šire: HPD Bilo Koprivnica (4 člana); PD MIV Varaždin (3 člana); HPD Zagreb Matica (5 članova); HPD Bilogora Bjelovar (4 člana); PD Bundek Mursko Središće (4 člana); PK Ivanec (1 ali vrijedan); HPD Planik Umag (2 člana); PD Ludbreg (2 člana); PD Lipa Lipik (još 1 ali vrijedan) i PD Kalnik Križevci (8 članova).

Na ponos i diku PD Kalnik ima najviše tečajaca: Gojko Đurašević zvani Džo, Nada Đurin, Lujo Konfic, Robert Pašićko, Božidar Poljak, Ivana Šepetavec, Mario Trninić i Anica Hrlec. Družili smo se dva vikenda: na Kalniku 12. i 13.3. te na Kamenitovcu 19. i 20.3. gdje nas čeka i završni ispit 7. i 8.5. (pažnja: ispit traje dva dana). <br>
Hm…rekoh družili smo se? Pa i jesmo. Družili smo se s predavanjima i predavačima Komisije za vodiče HPS-a: Draženom Lovrečekom, Darkom Lušom i instruktorima.

Predavanja su bila zanimljiva i poučna, a kako i ne bi kad smo imali učiti od majstora planinarstva, iskusnih vodiča kojima ne trebaju šalabahteri i čuda tehnike da bi predavanje bilo zanimljivo jer sve što pričaju, pričaju iz vlastitog iskustva, te je užitak učiti od takvih učitelja. Vrijedno smo i sa zanimanjem slušali o povijesti planinarstva u nas i svijetu, o pripremama za odlazak u planinu, opremi koju sa sobom treba imati svaki vodič, prehrani kod planinarenja, opasnostima u planini, predviđanju lijepog i lošeg vremena, zaštiti prirode, markacijama.

Predavanjem o samoj planinarskoj organizaciji počastio nas je na Kalniku Darko Berljak, glavni tajnik HPS-a. O prvoj pomoći učili smo od najboljih, bjelovarske ekipe HGSS-a.

No nismo znanja stjecali samo teorijom. Imali smo nekoliko vrlo zanimljivih prezentacija i vježbi na terenu. Prva ne baš slavna vježba bila je izrada rukohvata (no kad smo ponovili čvorove nam drage, drugi put smo rukohvat izradili skoro za 5). Isprobali smo kako je penjati i spuštati se po stijeni osigurani pomoću užeta. Naučili smo kako iz priručnog materijala napraviti (udobna) nosila za unesrećenoga. I naučismo vrlo važnu stvar, kako se orijentirati pomoću karte i kompasa. U tu svrhu naši instruktori pripremili su nam zgodnu vježbu zadavši nam koordinate koje moramo slijediti kompasom i kartom, te na određenim postajama (drveću) pronaći oznake, zapisati kako izgledaju i vratiti se do polazne točke. Bili smo toliko dobri da smo i uz jednu krivu koordinatnu navigaciju od strane naših instruktora svi uspjeli uspješno napraviti zadatak.

 Ovaj dio tečaja smo odradili, lijepo se podružili, puno toga naučili i dobili uvjerenje o tome da smo tečaj pohađali (o…kako smo bili sretni kad smo dobili to uvjerenje).

No, velik je posao pred nama tečajcima. Čeka nas dvodnevni ispit u svibnju. Da li je netko od vas polagao koji ispit dva dana??? Neka mi javi, voljela bih znati kakav je to osjećaj. Ni to nije sve jer kad položimo ispit (vjerujem u svoje drage tečajce i znam da će svi uspješno položiti, ako ne prvi onda drugi put :)) čeka nas učenje za svaki izlet koji ćemo pripremati za svoje društvo i čeka nas učenje na svakom izletu, jer kako reče naš predavač Darko Luš: "Svaki izlet je mala planinarska škola." Svoja vodička znanja rado ćemo podijeliti s vama upravo na tim malim planinarskim školama. 

Tekst i foto: Anica Hrlec