Penjalište Kalnik

Glavni izbornik - PD Kalnik Križevci

Počelo je skoro nezamjetno krajem 70tih godina jer je penjao mali broj tadašnjih alpinista iz Križevaca koristeći stijene Kalnika za pripremu prije nekih važniji uspona.

argaiv1429

Naravno da tih godina nitko nije uređivao smjeri na Kalniku jer nije se vidjelo potrebe za tim. U alpinističkim krugovima bile su interesantne samo smjeri koje su bile duže od 100 metara, a Kalnik nije ispunjavao takav uvjet.

Od smjeri koje su tada bile penjane danas nije ostalo puno. Poznate su npr. Kalnička, legendarna i prema svim tvrdnjama prva smjer na Kalniku koja se sigurno može pohvaliti sa najvećim brojem ponavljanja, pa onda ne tako poznata velikom broju penjača Kalnička prevjesnica čiji je jedan dio išao po Kalničkoj, a zatim kod kamina desno po prevjesu i preko zida van na vrh kule (ovaj prevjes je poznat jer tuda ide današnja Sqaw). Penjalo se je i po drugim stijenama na Kalniku, npr. pod tadašnjom "Titovom" stijenom penjalo se sa stremenima putem današnje Nives, penjalo se na prvom zubu i drugdje.

Tako je to sve išlo do sredine 80tih godina kada se u Križevcima stvara nova generacija penjača koja će, što se penjanja tiče, naveliko promijeniti Kalnik i njegove stijene. U to vrijeme bili su poznati kao “Ljudi iz Križevaca”. Nitko nije niti slutio da će Kalnik postići takav interes u krugu penjača. Naravno da je u tome pomogla i sve veća popularnost slobodnog penjanja, no, nije sve išlo jednostavno. Trebalo je vremena da Kalnik bude ono što je danas. Ne pretjerujemo kada to ističemo jer danas na Kalniku gotovo da nema vikenda, a da nema penjača; on je domaćin sve većeg broja škola, bilo alpinističkih, bilo škola slobodnog penjanja. Kalnik nije nepoznat niti vani o čemu govori sve učestaliji broj penjača iz Mađarske. Najbitnije je spomenuti da se na Kalniku za jedan vikend može ponekad sresti i više od 50 penjača, a to nije mala stvar jer prije nije bilo tako.

Prve smjeri su ispenjane na stijenama Starog grada. U početku su bile uređene sa nekoliko klinova te se i uz upotrebu čokova dalo penjati po njima. Prvi smjerovi su bili: Bezimeni, Mravac, Blizanac … No, smjeri su se širile na sve strane. Penjalo se u Rimskom prolazu, npr. smjer Nives. Naravno da je u početku bilo penjano sa stremenima (tehnički), ali polako kako se broj smjeri povećavao tako je sve više bila prisutna želja da se popne što više slobodno (eh… u to vrijeme se je mislilo da je VI+ granica ljudskih sposobnosti, to su bila vremena…). Dolaskom ere slobodnog penjanja težilo se pomaknuti tu granicu i penjati teže i bolje pa je to utjecalo i na smjeri na Kalniku. Penjalo se je sve bolje i sve teže, broj smjeri je rastao kao i želja za njihovim uređivanjem. Uslijed takvog trenda Žarko Kaličanin postavlja na Kalniku prvi spit i time otvara pristup ozbiljnijem uređivanju smjeri. Vrijedno je spomenuti da je Žarko Kaličanin i pokretač ideje stvaranja penjališta na Kalniku kao i autor večeg broja smjeri. No, svoj obol u izradi penjališta na Kalniku daju i drugi.

Početkom domovinskog rata Kalnik dobiva na popularnost jer je na njemu bilo moguće penjati, dolaze penjači iz Zagreba, Varaždina, Bjelovara… i sve više se uređuju smjeri na Kalniku, no rade se i nove smjeri ne samo na Starom gradu i Rimskom prolazu, nego i na Zubovima. Tako da se Kalnik formira u jedno dobro i kvalitetno penjalište sa dosta opremljeni smjeri. Malo je onih koji su se penjali na stijenama Obelix i Crazy Rock koje se nalaze sa sjeverne strane Kalničke grede, a vjerovatno iz razloga što do tamo ima hoda oko 20 minuta od Starog grada. Međutim, vrijedno je prošetati do tamo i penjati se na tim stijenama jer ima zanimljivih smjeri. Danas na Kalniku ima 150 smjerova na različitim sektorima i Kalnik je danas jedno od vodećih hrvatskih penjališta.

 
Iz drugih planinarskih portala