Pohodom na Großvenediger (3.666 m, wikipedia) završen je tečaj visokogorskog planinarenja koji je PD „Kalnik“ organiziralo početkom 2013. godine. Za sudjelovanje u pohodu bila su potrebna tri ispunjena uvjeta: odrađene pripreme, dobra kondicija i želja za pustolovinom.

Priča je krenula krajem siječnja kad je Mario Ferenčak - Mac kao uvod u tečaj održao izvrsno predavanje u kojem je govorio o visokim planinama, ledu, ledenjacima, opremi i vještinama neophodnima za osvajanje vrhova iznad 3.500 m (visinska granica), te nižih vrhova, ali u u zimskim uvjetima. Neke od caka možete pronaći na sljedećem linku: http://delnice.gss.hr/visokogorsko-planinarenje/.

Uspon na Malu Mojstrovku

Nakon odslušanog predavanja krenuli smo isprobati kako to izgleda na terenu. 16. ožujka 2013. pohod u Julijske Alpe i uspon na Malu Majstrovku (2.332 m) odradilo je sedam polaznika (Dario Banić, Alojz Cetl, Dušica Cvetković, Ivan Košćević, Željka Marković, Ivan Vuković i Miroslava Harča) predvođenih Mariom Ferenčakom. Krenuvši s hodanjem malo prije prijevoja Vršić (1.611 m), kroz dubok, svjež snijeg, po Južnoj poti do sedla nam je trebalo oko dva i pol' sata, i još dva sata po grebenu do cilja - Male Majstrovke.

Teren je bio prilično zahtjevan, te smo se, pazeći na svaki korak, na mjestima morali i razdvajati kako bi umanjili rizik od lavine. Vrijeme nas je i više nego poslužilo - bilo je sunčano i vedro, na vrhu i vjetrovito, ali uz debeli minus. Spuštanje je pak bilo prava avantura, pogotovo za one niže rastom, jer mora se priznati da je problem, ako imate metar i pedeset, i upadnete u metar i dvadeset snijega. Nakon silaska slijedila je večera u Koči na gozdu, koja je nakon surove prirode izgledala kao bajka - konačno na suhom i toplom, zadovoljni postignućem. Mala Majstrovka zasigurno ide na popis vrhova na koje se nadamo popeti još koji put.

Zbog duge zime i puno napadalog snijega, idući izlet bio je odgađan nekoliko puta, da bi nakraju bio zamijenjen jednodnevnom vježbom na Bjelolasici. Cilj posjeta Bjelolasici bilo je uvježbavanje izvlačenja iz ledenjačke pukotine, savladavanje potrebnih čvorova i tehnika, korištenje cepina, dereza i slično. Vježba je bila predvođena Mariom Ferenčakom i Željkom Sokol (HPD Željezničar). Osim usvajanja ne baš jednostavnih tehnika, poseban izazov predstavljalo je stajanje na mjestu u snijegu, na temperauri ispod nule i đavoljem vjetru. Isplatilo se, idemo sigurni Alpe!

Kruna svega bio je dvodnevni uspon na kapitalac, Großvenediger, o čemu ste već mogli čitati na portalu Križevci.info (http://www.krizevci.info/krizevcani-se-uspeli-na-austrijski-tritisucnjak-grossvenediger/). Na put za Austriju krenuli smo iz različitih krajeva Hrvatske - Križevaca, Zagreba, Nove Gradiške i Žminja. Kako bi si olakšali prvi dan uspona, krenuli smo u petak poslijepodne i prvu noć prespavali na pola automobilom predviđenog puta, u Koči na gozdu u Kranjskoj gori. Nakon ukusne večere, drmnuli smo po pivicu/dvije i uz uspavanku puhova ispod brodskog poda zaspali.

Johannishütte (2.121 m)

Ujutro smo nastavili put Austrije i polazne točke, parkirališta u dolini na oko 1.400 m. Prva postaja bio je planinarski dom Johannishütte (2.121 m) do kojeg se jedan dio grupe švercao taksijem koji u jednom smjeru košta 11 € po osobi. U svakom slučaju, svima je dom bio dobrodošao predah jer je taj dan pred nama još bio uspon do drugog doma/prenočišta na 2.962 m. Putem do prenoćišta sretali smo svisce koji na naše veliko čuđenje nisu imali ništa slatko za pod zub. Da smo znali kako će nas tamo gostoljubivo primiti, ne bi se toliko žurili. Naime, dom Defreggerhaus nudi izvrsno pivo, prihvatljivu hranu i očajan smještaj po neprihvatljivo visokim cijenama. Ukoliko ste vrlo vrlo otporni na hladnoću, preporučamo vam da uštedite spavanjem pod zvijezdama. Mi mekušci naložili smo peć na drva, omotali se dekama i nakon nezaobilaznih pivica dočekali jutro živi.

Otvaranjem očiju kod nekih se pojavila glavobolja za koju jedan dio smatra da je izazvana visinskom razlikom, a drugi pivama. Nakon brzinskog doručka, aspirina, kave i čaja „spakirali“ smo se u naveze i pod punom ratnom spremom krenuli na put. Nakon pola sata hoda po tvrdom snijegu došli smo i do ledenjaka gdje je vrebala najveća opasnost uspona - ledenjačka pukotina. Opreznim korakom smo je prešli i, već prilično izmoreni, nakon približno 3 i pol' sata hoda stigli do vrha.

Tko te tjera u planine, smrzavati se, riskirati - rekli bi mnogi. Ali gledati vrhove Italije iz Austrije, iznad oblaka, polovicom srpnja, na temperaturi oko ništice, nezaboravno je iskustvo. Učlanite se u PD Kalnik i probajte!

Großvenediger su osvojili: Dejan Jelenčić, Ana Jurković, Dalibor Wolf, Damir Jankek, Željka Marković, Jadranko Kučica, Mario Ferenčak, Alojz Cetl, Miroslava Harča, Ivan Sokolović (svi iz PD Kalnik Križevci), Hrvoje Cvetković (HPD Zagreb-Matica), Boris Lovrić (HGSS stanica Požega)

Polazak, 1.400 m

Priprema za ledenjak, 2.962 m

Greben prije samog vrha 3.666 m

VRH - Großvenediger 3.666m!!!

Tekst i foto: Miroslava Harča i Ivan Sokolović, PD Kalnik Križevci